Ne, ateisti nisu sotonisti. Ateisti se oslanjaju na materijalizam, a s obzirom da je sotonizam slavljenje vraga, te stoga uključuje vjerovanje u duhovno, u suprotnosti je sa idejom ateizma. Uz to, ateizam je vrsta skepticizma, te se oslanja pretežno na ono što se može dokazati odnosno poreći, ne može biti sotonizam jer sotonizam nema znanstveno uporište. Sotonizam se u potpunosti oslanja na vjeru.

Izraz fantom je ovdje upotrebljen slikovito i odnosi se na 'mistično'. 'Fantomi u bibliji' ima isto značenje kao i 'fantomski ud', pri čemu se događa da amputirano stopalo ili prst svrbi, iako ne postoji. Stoga, 'fantomi u bibiji' se ne odnosi na prave fantome nego na ličnosti i događaje koji su nejasni ili nedovoljno objašnjeni.

Ne bih ateizam klasificirao na blagi i fundamentalistički. Rekao bih da i najgorljiviji ateisti nisu napadniji od reklame za prašak za veš. Ni jedan ateist nije glasniji od proroka na ulici ili pastora u crkvi. Ni jedan ateist nije u ime ateizma pozivao na linč, diskriminaciju ili ubojstvo.

Christopher Hitchens je to dobro objasnio u svojem razmatranju mitova o ateizmu. Ti zločini nisu učinjeni u ime ateizma, iako su imali dodirnih točaka s ateizmom, kao što je ne vjerovanje u boga. Ali ne bi bilo prvi put u povjesti da jedna religija profitira na uštrb druge, i nije se jednom dogodilo da pripadnici jedne religije, sekte ili kulta proganjaju, diskriminiraju i ubijaju pripadnike druge religije, sekte ili kulta. U komunizmu je vlada države bio neprikosnoven, kao što je to bio faraon u egiptu. Gajio se kult ličnosti. To je bliže religijskom vjerovanju nego racionalnom (ateističkom) razmišljanju. Hitler je namjeravao stvoriti Arijevsku rasu, što se, iako se djelimično temelji na prirodnoj selekciji, može protumačiti kao težnja savšsenstvu, (božanstvu). Uz to, meta Hitlerovih progona su bili židovi, djelomično i zbog toga što su ubili kršćanskog boga Isusa. Japanski car se smatrao božanstvom sve do 20-tog stoljeća. Ono što je zajedničko tim sistemima vladanja jeste jedan čovjek, vladar. To je kult ličnosti, što je bliže religijskom vjerovanu nego ateizmu. Takav primjer imamo i u katoličkom kršćanstvu gdje je vladar papa, koji je iznad ljudi, odmah ispod boga. Kulta ličnosti u ateizmu nema.

 

Religijski tekstovi koji su ovdje napisani nisu napisani jer autor ili autori vjeruju u postojanje boga. Neki tekstovi su napisani iz perspektive vjernika jer je tako jednostavnije objasniti neke nepodudarnosti koje se nalaze npr. u bibliji. U nekim tekstovima su napisana mišljenja vjernika ili teologa, ali nikada autor teksta ne podrazumijeva da je postojanje boga neupitno, odnosno ne podrazumijeva da bog postoji. Ukoliko bude objavljen članak autora koji je vjernik to će biti naglašeno.