O Richardu Dawkinsu možete pročitati mnoge zanimljive stvari na internetu. Jedna od njih je i ova. Naime, na stranicama Apologetics Press-a naišao sam na članak u kojem raspravlja da Richard Dawkins i nije neki ateist. Tu tvrdnju su iskonstruirali na osnovu navoda u njegovo knjizi "Iluzija o bogu" (The God Delusion) u kojima navodi događaje kada je katolička crkva progonila protestante zbog njihovih vjerovanja. U knjizi se navode mučenici Ridley, Latimer i Cranmer koji nisu zanijekali svoju vjeru nego su ustrajno ustrajno trpjeli na lomači. Drugi primjer koji Dawkins navodi jeste primjer obitelji koja se nije htjela krstiti u katoličkoj crkvi kako bi vratila sina kojeg je crkva kidnapirala. Dawkins je napisao:
"Nisu li mogli prekrižiti svoje prste, ili šapnuti "ne" u procesu krštenja?"

Pisac članka to komentira ovako:
"Dawkins se pita, kada bi ateizam bio zločin kažnjiv smrću, ako bi netko prislonio pištolj na Dawkinsovu glavu, i pitao ga vjeruje li u boga, što bi on rekao. Iz komentara u njegovoj knjizi on bi sigurno rekao "da". Iako kasnije, nakon što bi prijetnja prestala, on bi vjerovatno objasnio da on to nije zaista "mislio", ili da je rekao da vjeruje u boga kako bi preživio.

Iz Dawkinsovog ugla promjenjivih uvjerenja, pitamo se zašto on tvrdi da je ateist. Može li biti moguće da je ateizam trenutno samo profitabilnije "vjerovanje" za Dawkinsa? Omogućuje mu da prodaje knjige, daje intervjue na međunarodnim televizijskim programima, i zadobiva ogromnu medijsku pažnju. Zar ne bi možda bilo moguće da Dawkins vjeruje u boga ali da prekriži prste i šapuće "ne" a mi to ne vidimo? Razmatrajući sve mogućnosti to nije slučaj. Ali znajući njegovo razmišljanje o spremnosti da promjeni mišljenje kako bi sačuvao sebe, to je realna mogućnost. Sljedeći put kada Dawkins bude ponosno objavljivao svoj ateizam, pažljivo gledajte njegove prste i obratite pažnju na micanje usana. Sjetite se da Dawkins nije čovjek istinskih "uvjerenja". Zašto bi bio, ako nema boga, sve je dopušteno, bi smo se sačuvali/promovirali."

Ovdje se vidi da je pisac ovog članka jednostavno promašio smisao. U potpunosti. Uspoređujući Dawkinsa i njegov ateizam s realnom opasnošću gubljenja života pisac ovog članka je pokazao kako je lako okarakterizirati neku osobu na tipičan kršćanski način, zdravo za gotovo. Naravno da nije isto razgovarati o nečijim uvjerenjima na televiziji ili javnim debatama kada vam ne prijeti opasnost po život, kako vaš, tako ni život osoba koje volite. Zar je Dawkins licemjer ako svoj život smatra vrijednijim od svojih uvjerenja? I ja bih rekao da vjerujem u Jahvu, Alaha, Budu ili Baala ako ti to zahtjevao od mene čovjek koji mi je prislonio pištolj na glavu. Odrekao bih se svojih uvjerenja isto kao što bih se odrekao svojeg novca, svoje kuće. Ono što je Dawkins htio reći u svojoj knjizi jeste da nepostojeći bog nije vrijedan da dopustimo izgubiti život zbog njega. Druga stvar koju je Dawkins htio reći, mislim da je taj bog u kojeg su vjerovali protestantski mučenici opisani u knjizi, milosrdan i opraštajuć, i vjerovatno bi im oprostio. Što se tiče drugog slučaja, obitelji i otetog djeteta, zovite me licemjernim, ali ja bih učinio sve kako bi omogućio svom djetetu da živi normalan život i kako bih vratio svoje dijete u obitelj. Čak i po cijenu odbacivanja svojih uvjerenja. Da, rekao bih da je zemlja ravna i da je centar svijeta kada bi to neko od mene tražio. Rekao bih da je Isus spasitelj iako to sada ne mislim. Znači li to da sam ja neuvjerljiva i licemjerna osoba? Znači li to da se meni ne može vjerovati? Samo zato što bi se Dawkins odrekao ateizma ako bi mu prijetila smrtna opasnost ne znači da bi se on odrekao ateizma i u normalnim situacijama. Jeste, pisac ovog članka je to i rekao, ali je rekao i da Dawkins nije čovjek istinskih uvjerenja. Zanimljivo je koliko daleko možemo ići u pokušaju ocrnjivanja neke osobe. Pisac članka je imao namjeru prikazati Dawkinsa kao kukavicu i licemjera, kao osobu koja je sklona i koja je sposobna okrećati se kako vjetar puše. No, Dawkins nije osoba koja će sutra govoriti o bogu samo zato što će mu to donijeti novac ili slavu, niti je osoba u čije stavove trebamo sumnjati samo zato što je rekao da bi se svega odrekao zbog svog života i života svojih bližnjih. Moje mišljenje je da Dawkins time samo pokazuje istinsku ljubav prema svojim bližnjima, te da mu ništa nije važnije od njih.