U svijetu nikada neće biti mira dok božja kuća i božji narod ne dobiju svoje pravo mjesto u vođenju na čelu svijeta. Kako možemo imati mir kada su pijanice, narko-dileri, komunisti, ateisti, New Age štovatelji Sotone, sekularni humanisti, nasilni diktatori, pohlepni bankari, revolucionarni ubojice, preljubnici i homoseksualci na vrhu?
| Ateizam |
 |
 |
 |
| Autor Gordon Freeman |
| Petak, 18 Rujan 2009 17:15 |
|
Ateizam je nevjerovanje u bogove. Suprotno od teizma što znači vjerovanje u boga. Za mene ateist istovremeno znači skeptik, humanist i racionalist. Možda zato što je takvo moje iskustvo, ali mislim da osoba ne može biti istinski ateist ako nije racionalist, skeptik i humanist: Da bi osoba nevjerovala u boga, mora imati potrebu racionalno objasniti svijet, a to je ono što vjera nije. Također ta osoba mora sumnjati u religijska objašnjenja (samim tim što su neracionalna), što ga čini skeptikom, a humanist je samim time što je čovjek u fokusu, važniji je od nepostojećeg boga, i dobro i loše se pripisuje čovjeku a ne bogu ili sotoni. Suprotstavljanje zvaničnim religijama je postojalo tokom prošlosti u gotovo svim društvima. Uvijek je čovjek nalazio nelogičnosti u bogu i težio je objasniti svijet oko sebe na racionalniji način. Definicija ateizma je doživljavala promjene tokom prošlosti i još uvijek doživljava. Ciceron je prve kršćane nazivao ateistima jer nisu vjerovali u rimske bogove, (doduše, i danas postoje kršćanski ateisti koji ne vjeruju u boga, odnosno, smatraju da je bog mrtav, da je fizički umro, ali i dalje slijede Isusovo učenje), dok danas, Sam Harris, jedan od vodećih ateista smatra da sam izraz ateist nema smisla i da bi smo trebali uvesti drugi termin. So, let me make my somewhat seditious proposal explicit: We should not call ourselves “atheists.” We should not call ourselves “secularists.” We should not call ourselves “humanists,” or “secular humanists,” or “naturalists,” or “skeptics,” or “anti-theists,” or “rationalists,” or “freethinkers,” or “brights.” We should not call ourselves anything. We should go under the radar—for the rest of our lives. And while there, we should be decent, responsible people who destroy bad ideas wherever we find them. Moderni ateizam nije samo nevjerovanje u boga ili bogove. Ono je također i borba protiv organizirane religije, borba za prava čovjeka da bude oslobođen od utjecaja religije na živote onih koji ne prihvaćaju religiju. No, ni tu ateisti, kao niti vjernici, nisu “složni”. Neki ateisti su ravnodušni spram religije, neki su aktivno protiv religije (implicitni i izričiti (eksplicitni) ateizam). Implicitni ateizam se definirao kao: “Sva djeca su rođena kao ateisti; nemaju predstavu o bogu.” 1772. Baron d’Holbach, dok se danas interpretira kao “odbacivanje teističkog vjerovanja bez svjesnog odbacivanja”. Izričiti ateizam je ono kako definiramo moderne ateiste: Svjesno odbacivanje boga. Moderni ateizam se sve češće karakterizira i kao jaki ateizam i to zbog sve jačeg otpora prema religiji. Kršćani, koji kritiku vjere ne smatraju slobodom govora nego napadom na svoju vjeru, smatraju da su ateisti postali fundamentalisti, ali to je problem sa samim kršćanima čije je mišljenje da se u boga ne sumnja niti ga se preispituje. Izaziti ateisti imaju potrebu reći “Dosta!” i to i čine, na legitiman, društveno prihvatljiv način. Sebe karakteriziram kao jakog, izrazitog ateistu (sedmica na Dawkinsovoj skali), ali i dalje ne želim i smatram da nemam pravo nekome uskraćivati ili zabranjivati vjeru u boga. Svatko u okviru svoga doma, u svojoj privatnosti neka vjeruje što želi (ukoliko to nema utjecaja na društvo). Na primjer, danas postoje ljudi koji vjeruju da je Hitler bio heroj i da je nacizam prihvatljiv u društvenim okvirima, ali njihova”vjera” je javno neprihvatljiva jer je neosnovana, pogrešna i opasna. Takav stav izraziti ateisti imaju spram crkve. Dawkins, Sam Harris i Christopher Hitchens su ateisti koji javno govore kako je religija zlo i da su mnoga zla tokom povijesti učinjena u ime vjere. Kao izraziti ateist se u mnogome slažem s njima. Ateizam stoga doživljava snažne kritike. Izrazite ateiste se proglašava fundamentalistima, a ateiste općenito nemoralnima. Moral je teolozima još uvijek snažno sredstvo pritiska (ne želim reći “snažni argument” jer je ovisnost morala o bogu odavno opovrgnuta). Modifikacija Eutiprove dileme je još uvijek aktualna, a glasi: "Je li moral zapovijeđen od boga jer je moralan, ili je moralan jer je zapovijeđen od boga?" Ali zašto uopće pretpostavljati boga? Utvrđeno je da i čimpanze imaju svoje moralne vrijednosti, a ako imate kućne ljubimce vjerovatno ste vidjeli da i životinje mogu voljeti. Zašto ateist ne bi mogao? Pretpostavka božanskog nam nije potrebna. Druga pogrešna predstava o ateistima je da je ateistički život besmislen, samim tim što ateist ne prihvaća smislenost svemira, odnosno, ne prihvaća da je božanstvo isplaniralo svemir i život. No to ne znači da ateist ne može sebi i svome životu dati smisao. Da, ateist se odriče vječnog života, odnosno, ne prihvaća ideju o vječnom životu, ali dok je na zemlji naći će smisao svog postojanja koji će ga voditi kroz život. Ateist ima samo jednu priliku i želi je iskoristiti. Ako uludo protraći život, nema drugu priliku za popravak.
Problem s kojim se ateisti suočavaju jeste može li se dokazati nepostojanje boga. Možda ne mogu opovrgnuti boga, ali siguran sam da mogu opovrgnuti kršćanskog (židovskog) boga. Problem s kojim se teolozi pak suočavaju jeste kako dokazati boga, ali i kako dokazati da je baš njihov bog pravi. Tako da, prije nego što teolozi od ateista zatraže opovrgavanje boga, neka prvo dokažu ove dvije teze. |
| Ažurirano Utorak, 22 Rujan 2009 04:47 |
Komentiraj