Jednostavan odgovor je NE! No, crkveno učenje nam govori nešto drugo. Iako niti u jednom sučeljavanju ateiste i teologa nisam čuo kako teolog ateistu naziva sotonistom, ipak ako sagledamo ono što nam govori biblija lako ćemo doći do zaključka da su ateisti – sotonisti. Taj zaključak proizilazi iz prve božje zapovjedi: Nemoj imati drugih bogova osim mene. To potvrđuju Matej 6:24 i Luka 16:13 : "Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.” Ovdje se ponekad umjesto izraza “bogatstvu” umeće izraz (ime) Mamon, što je personifikacija sotone. Mamon je Armaički bog bogatstva. Novac je inače”sotonino oružje” kojim sotona iskušava i nagrađuje one koji su mu vjerni. To se uočava u stihu u Mateju 19:24 :
“Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."
Sličan stih se nalazi i u Marku 1:25 i Luki 18:25.
No, to nisu jedina mjesta u bibliji koja nam govore da nema alternative bogu:
“Jer ne smije se klanjati drugome bogu. Ta Jahve - ime mu je ljubomorni - Bog je ljubomoran.” Izlazak 34:14
Izreke 28:18 “Spasava se tko živi pravedno, tko se koleba između dva puta, propada na jednom od njih.”
Ne govori nam samo biblija o tome da nevjerovati u boga znači služiti sotoni. Visokopresvećeni Mitropolit Crnogorsko-Primorski G. Amfiloh nam govori:
“U dubinama ljudskog bića bije se bitka između dobra i zla, između Boga i satane.”

Na pitanje: "Najveća prevara đavola sastoji se u tome da nas uveri kako on ne postoji!" Dokaz da đavo postoji jeste i to što danas malo tko vjeruje da on postoji. Kako to komentarišete?

Presvećeni Mitropolit odgovara:

Tu je Bodler bio duboko prozorljiv covjek. To je dokaz koliko je čovjek slabašno i jadno biće i koliko je dejstven grijeh i ogrjehovljenost na čovjeka. To je dokaz da čovjek treba da bude oprezan i trezven. To tvrđenje se ne manifestuje samo u posjednutosti pojedinca, već i u kolektivnoj posjednutosti. Korijeni te tvrdnje se nalaze u ideologijama, naučnim teorijama. Uzmite samo, na primjer, teoriju iz 19. veka darvinisti og tipa koja daje jedno određeno tumačenje ljudskog bića i ljudske prirode.
Ovo pokazuje da crkva na teoriju evolucije gleda kao na sotonsko djelo.

U nastavku visokopresvećeni Mitropolit Crnogorsko-Primorski G. Amfiloh još dodaje:

Nema drugog spasa čovjeku dok ne dune i ne pljune na satanu, na zlo, i to ne samo simbolički, vec cijelim svojim životnim opredeljenjem, stavom utemeljenim na dubokom uvjerenju u nepobjedivost dobra, u neprocjenjivost istine, usvetinju zivota - neprolaznost, i na kraju, da živi saglasno tom opredeljenju.
Ukratko rečeno, da ne biste bili sotonista potrebno je vjerovati u boga svim bićem svojim, svim srcem svojim, svom dušom svojom: “A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.”
Matej 22:37

Kao da to nije dosta, Visokopresvećeni Mitropolit dodaje: Svaki čovjek nosi u sebi Evu.

Upoznao sam mnoge kršćane i niti jedan mi nije rekao da sam sotonista, ali svi, mogao bih reći, svi bez izuzetka su htjeli “spasiti moju dušu” jer vjeruju, kao i svi kršćani, da je duša čovjekova izgubljena ako ne prihvati žrtvu Isusa Krista.
Po crkvenom učenju, u grijehu živi svatko tko ne vjeruje u boga. I sam grijeh je odvojenost od boga. S obzirom da bog, ugrubo rečeno kaže: ili si samnom, ili si protiv mene, lako ćemo zaključiti što vjernik misli o nama kada nas vidi na ulici.

S druge strane, racionalnim razmišljanjem ipak dolazimo do stabilnog toka misli. Da bih bio sotonista moram vjerovati u sotonu, služiti mu, prakticirati sotonizam, prinositi žrtve, što vjerovatno implicira da moram biti zao. Kako bih izbjegao likovanje kršćana nad ovom rečenicom napominjem da nevjerovanje u sotonu nije isto što i služenje njemu. No, ipak ih čujem kako likuju jer ja jednostavno “ne vidim istinu”... Osnovna razlika između ateista i sotonista jeste u tome što sotonisti vjeruju u boga a ateisti ne. Jer da biste služili sotoni morate vjerovati u njega, a ako vjerujete u sotonu, morate vjerovati i u boga jer jedno bez drugog ne ide. Ipak i to je tema za posebnu raspravu, te, kao što u kršćanstvu imamo one koji bibliju shvaćaju doslovno i one vjernike koji je uzimaju kao alegoriju, tako i u sotonizmu imamo one koji prakticiraju slavljenje Sotone i one koji Sotonu shvaćaju kao peronifikaciju te isto tako i boga. Više o sotonizmu uskoro.

Oni sretnici među nama, koji vide da se može biti dobar i bez boga, oni koji i pored toga što ne daju milodare u crkvu, osjećaju samilost prema stradalnicima prirodnih nepogoda i daju novac i odjeću u humanitarne organizacije, koje opet, ne moraju biti crkvene organizacije a ipak pomažu ljudima i osjećaju patnju koju su ti ljudi doživjeli, oni se ne moraju osjećati krivima, ne moraju se skrivati zbog osjećaja srama, ne moraju opravdavati svoje postupke, i ne moraju biti tužni jer znaju da i bez boga mogu živjetu život u svoj njegovoj punini. I pored toga što nas crkva uči da je Hitler bio ateista i da je svoje zločine učinio u ime ateizma, kao i Mao Ce Tung, Staljin i mnogi drugi, ipak, ateisti ne moraju odgovarati za njihove zločine i pravdati se.
Ako se izjašnjavate kao ateista, svrstat će vas u isti koš zajedno s Hitlerom iako je više nego očito da Hitler nije zločine počinio iz “ateističkih pobuda”.

"Ich bin heute, wie damals, ein Katholik und ich werde es bleiben."
Prevedene na hrvatski jezik njegove rječi bi značile: "Ja sam danas, kao i prije, katolik i to ću ostati."

Naime, te je rječi Hitler izrekao svojem generalmajoru Gerhartu Engelu, 1941 ( John Toland, Adolf Hitler: Biografija 1889 -1945 )
Moglo bi se o Hitleru i njegovim religijskim uvjerenjima još štošta reći, i možemo do u nedogled raspravljati je li on bio vjernik ili ateista, no o tome nekom drugom zgodom.

Zaključak na kraju bio bi da ateizam nije isto što i sotonizam, iako će za vjernike ateizam biti sotonizam, bolest i još štošta. Ukoliko upitate muslimana što je ateizam, mogli bi ste dobiti ovaj odgovor:
“Danas je ateizam postao svjetska pojava i Zapadni svijet u Evropi i Americi, iako je nasljednik kršćanskog vjerovanja...”... ”Evropska crkva je ponekad bila indirektan, a ponekad direktan uzrok širenja ateizma i potpunog nevjerovanja u postojanje Boga.”

Pustit ćemo naizmjenično osuđivanje teista, a dok se teisti usaglase što ateizam jeste, držat ćemo se ateističkog objašnjenja ateizma:
Nevjerovanje i odbacivanje boga i božanstva. Odbacivanje ideje grijeha, otkupljenja i kreacionizma. Prihvaćanje objektivnog razmišljanja utemeljenog na dokazima i odbacivanje vjerovanja u apsurdno kao što to čini Tertulijan (Vjerujem jer je apsurdno). Odbacivanje Tertulijanovog načina razmišljanja: Certum est quia impossibile est. – Izvjesno je jer je nemoguće.
Ili kako je već navedeno u tekstu, a nije naodmet napomenuti još jednom:

Dokaz da đavo postoji jeste i to što danas malo tko vjeruje da on postoji.

Ateizam se bori protiv toga, a bori se za ovo:

„Darwin možda jeste trijumfirao na kraju dvadesetog stoljeća, ali moramo dopustiti mogućnost da će se zbog rasvjetljavanja novih činjenica naraštaji iz dvadeset i prvog stoljeća odreći darvinizma ili će ga modificirati do neprepoznatljivosti.“
Richard Dawkins – Vragov Kapelan

Ateizam se zasniva na objektivnom razmišljanju zasnovanom na dokazima, potkrijepljenom argumentima s mogućnošću da ipak nismo u pravu, što nikako ne znači da nismo sigurni u ono što pričamo, nego jednostavno da možda nismo otkrili sve što se otkriti moglo.
To je ateizam.