U svijetu bez religije ne bi bilo križarskih ratova, ne bi bilo inkvizicije, ne bi bilo antisemitskih pogroma (pridošlice bi odavno počele sklapati brakove s ostalima te ih ne bi bilo moguće razlikovati od domaćeg stanovništva), ne bi bilo problema u Sjevernoj Irskoj (jer ne bi bilo oznake na temelju koje bi se mogla praviti razlika između dvije zajednice, kao ni odvojenih škola u kojima se djeca uče povijesno utemeljenoj mržnji. jednostavno bi postojala jedna zajednica). Vrijeme je da stvari nazoveme pravim imenom. Car je gol. Vrijeme je da prestanemo koristiti zaslađene eufemizme: „nacionalisti“, „lojalisti“, „komunisti“, „etničke grupe“, „kulture“, civilizacije“. Religija je riječ koju tražite. Religija je riječ koju se toliko licemjerno trudite izbjeći.

...

Pogrešno je označiti neke ljude kao neprijatelje koji zaslužuju smrt zbog njihovog neslaganja u vezi globalne politike. Ali proizvoditi sukobe na temelju neslaganja o izmišljenom svijetu kojeg nastanjuju arkanđeli, demoni i imaginarni prijatelji – to je istodobno smiješno i tragično.

Richard Dawkins – Vragov Kapelan

Richard Dawkins je osoba čije su ideje u velikoj mjeri utjecale na moj način razmišljanja. To ne znači da sam ateista zato što je on negdje napisao da bih trebao biti, kao što je vjernik teista jer je pročitao u vjerskoj čitanci da mora vjerovati u boga. Mnoga moja razmišljanja su potvrđena njegovim stajalištima i stajalištima ostalih utjecajnih znanstvenika ateista. Npr. Ova stranica je postojala pod ovim imenom i prije nego što sam pročitao gornji navod Dawkinsa. I prije sam razmišljao da običan čovjek treba uzviknuti Car je gol! Ali postavlja se pitanje zašto „javno istupati“. Ateista možete biti i u svojoj kući. Zašto je potrebno gubiti toliko energije za nešto što liči na Don Kihotovsku borbu protiv vjetrenjača? Slična pitanja su mi nekoliko puta upućena. Tada sam se zamislio jer sam želio shvatiti zašto imam potrebu govoriti o tome a ne samo držati to za sebe.

Knjiga koja me potakla da „aktivno“ razmišljam o bogu s ateističke strane gledišta je Malleus Maleficarum, u hrvatskoj prevedena kao „Malj koji ubija vještice“, a koju su napisali Jacob Sprenger i Institoris po nalogu pape Inocenta VIII. Knjiga navodno nikada nije prihvaćena od pape, ali se i uprkos tome koristila kao priručnik u progonu vještica. To je knjiga koja bi mogla imati naslov: „Kako spaliti vješticu u 10 jednostavnih koraka“, ili, „I vi možete spaljivati žene“, „Naučite cinkati susjedu u samo 10 minuta“... Mogao bih se ovako šaliti u nedogled, ali to možda ne bi bilo umješno so obzirom koliko je nevinih žena mučeno i spaljeno u ime „Otkupitelja našeg, Gospodina Isusa Krista“. Veoma sam osjetljiv na nepravdu i zaista me dirnula nepravda i koju je inkvizicija provodila nad „vješticama“... A nažalost, taj progon još i sada traje samo u izmjenjenom obliku. Malleus Maleficarum je knjiga koja obiluje iskrivljenim stajalištima, a po današnjim standardima bi smo te „pisce“ svrstali u kategoriju slabije obrazovanih. Knjiga je prepuna pogrešnih pretpostavki a vjerujem i namjernih lagarija. Na Malleus Maleficarum ću se osvrnuti detaljnije neki drugi put... Ta knjiga je u meni izazvala toliki revolt, čuđenje i gađenje da sam jednostavno ostao šokiran što je čovjek sve u stanju učiniti „u ime ljubavi kojom nas je obdario Isus Krist“. Isus, kroz kojeg se očituje „ljubav božija“, Isus koji je „umro za naše grijehe, i koji nas je svojom krvlju otkupio“, i „milost božija kojom smo spašeni“... Isus, u čije ime su spaljene žene samo zato što su bile žene, ili zato što je neko u njih upro prstom... Isus...

Isus u čije ime je također vršen genocid nad južnoameričkim indijancima i u čije ime je izvršen „kulturocid“ i zatiranje tradicije koja nije kršćanska. Isus, čijim imenom su blagoslovljeni mačevi križara kojim su izvršeni nevjerovatni zločini.

Tko je taj Isus da si to može dozvoliti, i tko su ti ljudi koji imaju pravo pozivati se na Isusa i time sprati odgovornost sa sebe govoreći „to je volja božija“? I tko može ostati ravnodušan na tako nešto? Ali i pored tih zvjerstava nije to možda niti najveća tragedija, iako je nezahvalno govoriti i „mjeriti“ što je strašnije, no možda je još strašnije što su ti ljudi ubijeni... što su čitave kulture spaljene u ime „onoga koji ljubi i koji nudi život“: „Ja sam Put, Istina i Život...“ Ali možda ipak NAJVEĆA tragedija je u tome što mi iz toga nismo ništa naučili, NAJVEĆA tragedija je u tome što nam te zločine prešućuju oni koji bi te zločine trebali osuditi, čime ujedno negiraju odgovornost onih prije njih a samim time snose dio odgovornosti jer dozvoljavaju da se prenese uzrok zala koji su se dogodili u povijesti. Nisu ti zločini uzrok mog ogorčenog protivljenja crkvi i religiji. To je prešućivanje i podržavanje crkve tih zločina, i iskrivljivanje istine da su to zločini učinjeni iz potrebe, da to nije tako kako to mi danas mislimo, da crkva nije učestvovala u tome, da su svjetovni sudovi spaljivali vještice a ne crkveni, da nas Isus voli bez obzira što su ti zločini učinjeni u njegovo ime... Pardon, Njegove ime...

Dok teolozi govore o ateizmu, često će izreći kako je ateizam uzrok Hitlerovih zločina, a pri tome će izbjeći spomenuti križarske ratove, genocid u Južnoj Americi (eventualno će usput spomenuti inkviziciju jer je ta istina suviše očita da bi se potisnula, ali će i tada iznositi neistine). Povezat će Hitlera i ateizam, ali tko može reći da su Hitlerovi zločini veći od zločina crkve? Možda, ali samo možda, je Hitler ubio brojčano više osoba, no to ne znači da je bio više zao. To samo znači da je imao bolju tehniku nego što je imala inkvizicija i križari. Lakše ćete u jednom danu streljati jedan grad nego mačem pokušati poklati taj isti grad. No sa strojnicom u ruci niste više surovi nego s mačem. Neki bi vas nazvali i milosrdnim, jer ćete sa strojnicom učiniti nešto što se u Americi zove „Mercy shot“, a mačem to ne možete učiniti. Moj revolt je potaknut opravdavanjem te nepravde koju je crkva činila, potiskivanjem te nepravde. Moj revolt je izazvan time što nam slikovito govore: „Ne, ne, griješite... Isus je ljubav... Pa nemojte koristiti mozak, on vam ne treba! To što znate, to nije istina, ono što vidite, to nije baš tako, ono što su vam rekli, ah, to su vam lagali... Slušajte nas, je mi prenosimo učenja onih čije su ruke krvave, a mačevi su spremni za pokrštavanje.“

Tada moj revolt biva još izraženiji jer teolozi tako bahato vole reći kako su ateisti glupi, ograničeni, nerazumni, slijepi pored zdravih očiju... Čak i kad bi se teolozi (mislim na teologe po struci) branili kako to nije njihovo mišljenje, ostaje velika većina vjernika koja tako misli. A nije potrebno naglašavati da su vjernici takvo mišljenje pokupili u obližnjoj crkvi, ili iz tumačenja biblije:

Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest.

Tit 1:15

...da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.

1 Kor 2:5

Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.

1 Kor 3:19

Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja.

1 Kor 1:18

Razlog zašto je potrebno biti aktivni ateista je i snaga crkve koja sve više zadire u čovjekove slobode. Zar nije dovoljno što se religija poučava u crkvi nego ju je potrebno proturati i u škole? Roditelji još uvijek imaju mogućnost ne dati svoje dijete na vjeronauk, ali ako se ne odupremo tome, možda uskoro nećemo imati tu mogućnost. Ukoliko pokušamo religiju izgurati iz škola tada bi smo se mogli suočiti s optužbama kako ugrožavamo slobodu crkve, slobodu govora, slobodu na opredjeljenje... Pa zar u tom slučaju ne bi neki hindus mogao tražiti da hinduistički svećenik bude prisutan na satu hinduizma? Zar nije ugrožavanje vjerskih sloboda onemogućavanje budističkog svećenika da održava tjedne sate budizma? No, s obzirom da demokracija nije božji izum kršćani se ne moraju pridržavati demokratskih mjerila. Uzurpirali su si pravo da samo oni smiju održavati nastavu u školama a ostale tko šiša.

Pogrešno je misliti da je crkva pustila pipke samo u škole. Crkva je i na televiziji, crkva je u javnom životu, crkva je u određenoj mjeri i u politici. U Hrvatskoj je nedjeljom zabranjen rad i vjerujem da je u tome veliku ulogu odigrala crkva. Crkva jednostavno nedjeljom treba ljude u crkvi kao što je trebala i prije 2500 godina kada je izmislila da se bog odmarao sedmog dana. Sada pred izbore (17. 5. 2009, izbori za gradonačelnika) crkva se oglasila savjetujući nas za koga glasati. Savjet crkve je nikako ne glasati za komuniste i bivše komuniste. Zar je to jedino mjerilo u politici? „Možda si i veći lopov, ali dobar si, nisi komunist!“ Istovremeno s pripremom izbora, došlo je do studentskih demonstracija (ili bolje demonstracija) u kojima su studenti zauzeli fakultete tražeći besplatno obrazovanje za sve studente. Crkva se nije oglasila povodom toga, da svojom mudrošću savjetuje studente i ministre kako bi iznašli način da svi budu zadovoljni. Odakle takvo selektivno djelovanje?

Protiv crkve bismo se trebali boriti kao i protiv pušenja. Sigurno je da i duhan ima pozitivan učinak u određenim slučajevima, ali većinom izaziva rak. Sretni smo što nam crkva nije sudac, vrijeme inkvizicije je prošlo, jer kod crkve ste krivi dok se ne dokaže suprotno. Na toj pretpostavci počiva kršćanstvo. Možemo biti sretni što je Stephen Hawkin rođen u naše vrijeme a ne u vrijeme inkvizicije. Zamislite samo koliko je brilijantnih umova zanemareno, mučeno, spaljeno ili na neki drugi način ubijeno zato što nisu bili 'normalni' I zato što su zbog svojih ograničenih mogućnosti smatrani 'opsjednuti đavolom'. U Pismu kršćanskoj naciji Sam Harris iznosi brutalne i zastrašujuće činjenice i razmišljanja o kojima mi nažalost ne znamo mnogo:

---

Jedna od trajnih patologija ljudske kulture je namjera da se podižu djeca da se boje i demoniziraju ostala ljudska bića na temelju vjere.

Daleko veći broj ljudi dolazi u međusobni sukob jer definiraju svoju moralnu zajednicu na temelju religijske pripadnosti: muslimani se priklanjaju muslimanima, protestanti protestantima, katolici katolicima.

Čak i najnaprednije vjere daju prešutnu podršku religijskim podjelama u našem svijetu.

---

Ateizam nam je potreban jer zagovara slobodu mišljenja. Još značajnije, ateizam zagovara mišljenje. Temeljna ideja ateizma je da vam ne treba bog koji će razmišljati umjesto vas, koji će se brinuti umjesto vas. Ne treba vam bog koji će vam biti vladar a kojem će te vi biti rob i sluga i kojem će te služiti.

Komentiraj

Ime *
e-mail *
URL
Code   
Car je Gol!
Molim postujte povjerenje koje je Vam je ukazano kao posjetitelju ove stranice i nemojte koristiti spamerske metode komentiranja. Potrudite se da Vasi komentari ili primjedbe budu primjereni temi razmatranja ili komentaru na koji odgovarate. Hvala.

Postavi Komentar