Donedavno ste se mogli smatrati veoma učenim ako ste smatrali i tvrdili da je zemlja stara oko 4000 godina, a još mudrijim ste se smatrali ako ste tvrdili da je zemlja stvorena 23. listopada 4004. godine prije nove ere, kako je to izračunao James Ussher.
Zahvaljujući znanstvenicima, znanstvenim ispitivanjima i dokazima, slobodni ste reći da je zemlja stara nekoliko milijardi godina i da je svemir još stariji a da vas ne proglase luđakom, heretikom i otpadnikom I da vam ne prijeti lomača zbog toga.
Dokazivanjem evolucije ukazala se potreba za nekim novim teolozima koji nam tumače da jedan dan božjeg stvaranja nije nužno dan koji se sastoji od 24 sata. To su oni teolozi koji bez imalo srama tvrde da religija i znanost mogu koegzistirati, a jos besramnije tvrde da znanost potvrđuje religiju. Nameće se pitanje kako dolazi do takvih interpretacija. Odgovor je: Biblija. Biblija čitatelju omogućuje da je shvati kako želi, a najčešće je možete shvatiti doslovno ili u prenesenom značenju. Ovo u prenesenom značenju je to što teolozima daje slobodu da je tumače kako hoće. Čak i ono doslovno se tumači po potrebi. To nam omogućuje da dan stvaranja tumačimo kao 24 sata ili kao eon. To nam omogućuje da neko trosmisleno proročanstvo tumačimo kao predskazanje Isusovog rođenja. Biblija je jedna od rijetkih knjiga koja nam omogućuje da zlo smatramo dobrim. Ostale knjige koje to omogućuju su također gotovo isključivo religijske. Biblija crkvi omogućuje da nam usađuje učenje koje niti ne nalazi u bibliji. Ta mnogosmislenost, nedosljednost i kontradiktornost dovela je do neslaganja I razdvajanja ljudi i zajednica koji u korjenu dijele ista vjerovanja: katolici, pravoslavci, protestanti, baptisti, adventisti, pentakostalci i mnogi drugi.

Biblija nam govori da je čovjek je stvoren na sliku božju. Čovjek je stvoren savršen. Grijeh je uzrokovao smrt, bolesti i ostale nevolje. Isus je umro za naše grijehe. Ukoliko ne vjerujemo u boga gorjet ćemo u paklu.
Ovo su najvažnija učenja na kojima se temelji biblija. Neke od ovih tvrdnji se nalaze u bibliji a neke ne. Neke od njih i sama biblija pobija.

Adam i Eva

Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
Postanak 2:24

Stih je iz postanka kada su postojali samo Adam i Eva. Oni nisu imali ni oca ni majke koje mogu ostaviti tako da je zaista nejasno zašto se ovaj stih nalazi u priči o Adamu i Evi.
Činjenica je da ljudi ostavljaju svoje roditelje i osnivaju sopstvene obitelji, ali za Adama i Evu to nije imalo nikakvog značaja jer oni to nisu nikako mogli učiniti. Nisu imali roditelje. Zamislite da im je bog rekao: Poštujte oca i majku svoju. To je ono što mi svakako činimo i moramo činiti, ali to se na Adama i Evu nikako nije moglo odnositi jer oni nisu imali oca i majku. Zato bi taj stih bio suvišan u postanku kao što je i ovaj postojeći stih suvišan.


Kada smo kod oca i majke, zašto uopće živa bića dolaze na svijet rađanjem? Ako je bogu tako jednostavno stvoriti nešto, samom zapovijedi (i reče bog...) onda bi bilo jednostavnije tvarati ljude nego rađati ih. Stvaranje je bolje iz nekoliko razloga:

• Ne bi se rađale bespomoćne bebe o kojima bi trebalo brinuti 10-20 godina nego bi bili stvoreni odrasli ljudi koji bi odmah imali svijest, pamet i sposobnoosti da se brinu sami o sebi.
• Grijeh se ne bi širio! Ako su Adam i Eva sagriješili, taj grijeh bi bio na njima i ne bi se širio dalje. Grijeh bi umro s njima! Rođenjem se grijeh prenosi na djecu, a stvaranjem bi to bilo nemoguće.
• Čak i kada grijeh ne bi nestao umiranjem Adama i Eve, ipak ne bi bilo nasljednih bolesti! Pomislite samo na AIDS koji se preko majki prenosi na bebe.
• Mnogi smatraju da rođenjem bebe gledamo u božje stvaranje. Ah, kako bi tek spoznali boga kad bi svakodnevno gledali božje stvaranje odraslih ljudi. Tada bi vjerovatno svi ljudi vjerovali u boga jer bi svakodnevno svjedočili božjem čudu, čudu direktno od boga.
• Ne bi bilo abortusa!
• Ne bi nam trebali kondomi koji su sotonin izum!

Prije sam imao običaj upitati teologe i vjernike koje sam susretao zašto bog nije “odstranio” Adama i Evu i napravio nove ljude, ili kada je već potopio ljude zašto ih nije sve izbrisao s lica zemlje i napravio nove bez grijeha, odgovor je u većini slučajeva bio da bog voli ljude i da bez obzira što su zli svakome je dao mogućnost da bira i izabere boga ili život bez boga... Ali to otvara mnoga pitanja tako da ne znam s kojim da krenem.

I bi dobro

I bi dobro. Bog je trebao znati da je to dobro samo trenutno. Znao je da će čovjek donijeti grijeh u svemir pa je trebao znati da ipak nije dobro to što je stvorio, iako se na prvi pogled činilo dobro. Sjetite se na trenutak priče o tri praseta. Prvo prase je imalo kuću od slame. Vjerovatno dok je prase gradilo kuću reklo je: “Kuća je dobra”, ali mi koji smo pročitali priču do kraja rekli bismo mu “Ne, kuća nije dobra”! Prase bi se čudilo: kuća stoji, ne urušava se, ne prokišnjava, topla je...
Pa kako je onda bog mogao reći da je ono što je stvorio bilo dobro?

I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro.
Postanak 1:31

Kako je mogao reći da je dobro što je stvorio čovjeka koji će sagriješiti? Možda u tom trenutku jeste sve bilo dobro, ali rezultat tog stvaranja dovelo je do kaosa.
Ista stvar se događa nakon potopa. Bog je spasio Nou i njegovu obitelj jer su bili pravedni pred licem gospodnjim:
Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim. Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.
Postanak 8:8-9

No, opet smo posvjedočili da su Noini potomci griješili tako da je potop bio potpuno besmislen. Jer i sam bog je rekao kako to više nikada neće napraviti:

Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio. Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće."
Postanak 8:21-22

Zar bog misli da je pogriješio što je poslao potop? Zar misli da je besmisleno pobiti čitavo čovječanstvo kada zna da će se nakon toga opet izroditi ljudi koji će griješiti? Ipak, ako Nikad više neće zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, zašto će onda Isus doći suditi živima i mrtvima zbog grijeha?

"Gnjevili se narodi, ali dođe srdžba tvoja i čas da se sudi mrtvima i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima i svima koji se boje imena tvojega, malima i velikima; i da se unište oni koji kvare zemlju."
Otkrovenje 11:18

Ovo je samo jedan stih koji govori o sudnjem danu, armagedonu... Danu kada će nestati svijeta i kada će nastati nova zemlje:

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni
mora više nema.
Otkrovenje 21:1
Zar je to obećanje koje je dao: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka..."

Ali nije to ništa čudno. Čitamo kako je poharao Sodomu i Gomoru zbog njihovih grijeha. A i neke nove strahote se tumače kao gospodnji gnjev: Tsunami, Katrina, 11/9... Vjerovatno i Hirošima i Nagasaki...
A kada dođe do trećeg svjetskog rata kršćani će se radovati jer će u tome vidjeti Kristov povratak.

Svevideći bog

Kada se priča o grijehu, najčešće pitanje koje se teolozima postavlja jeste: Zašto bog dopušta zlo? Ima još jedno pitanje koje mislim da je još važnije: Gdje je bog bio da to spriječi?

Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?"
Postanak 3:9

Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?"
Postanak 4:9

Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti."
Postanak 18:20

"Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku.”
Knjiga Izlaska 12:13 (12:23)

Kad je Samuel čuo što narod govori, kaza sve Jahvi.
1 Samuelova 8:21

Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji...
Postanak 8:1

Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji.
Postanak 11:5


Na osnovu ovoga mogli bi smo pomisliti da bog i nije neki bog. Neke stvari ne može ili ne želi vidjeti. Na primjer, gdje je bio kad su Adam i Eva sagrješili? Možda je bio na intergalaktičkoj međuplanerarnoj konferenciji, ili je sa Isusom smišljao strategiju spašavanja čovječanstva od grijeha? A taj sveznajući i svevideći bog ne samo da nije znao da je čovjek sagrješio nego je još tražio Adama po vrtu i zvao ga Gdje si? Bog nije vidio kad je Kain ubio Abela nego je pitao "Gdje ti je brat Abel?" Za Sodomu i Gomoru je načuo da su ljudi zli pa je morao sam sići (znači ne vidjeti s neba, nego je morao sići) i uvjeriti se da je istina što se priča.

Na sliku božju

Jedna od meni najdražijih tvrdnji u bibliji jeste na sliku božju. Vjerujem da je ta tvrdnja i mnogim kršćanima draga. No, što ta tvrdnja znači? Znači li to da smo samo likom na boga, ili to uključuje i neke osobine božje: gnjev, ljubomora, ljubav...? Čak ni u tom slučaju se ne bi razlikovali od psa koji isto može voljeti, biti ljubomoran, razdražljiv... Pa po čemu smo mi onda na sliku božju? Bog nas nije stvorio kao bogove, bog ne želi da budemo kao on, ne želi da ostvarimo napredak, možemo čak tvrditi da ne želi da imamo život vječni, i sve to možemo zaključiti iz jednog stiha:

Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!"
Postanak 3:22

Evo postade kao jedan od nas upućuje da nismo bili kao bogovi iako nas je stvorio na sliku božju. Nije htio da postanemo kao bogovi jer nam nije dao da jedemo sa stabla spoznaje znajući dobro i zlo, i ne želi da budemo kao bogovi Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!
Ovdje možemo vidjeti da je samo jedan stih pobio temelje kršćanstva.
Jedan simpatičan stih kaže:

Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale...
Postanak 6:1-2

Ne možemo znati sa sigurnošću tko su sinovi božji, ali po ovome možemo pretpostaviti da su oni iznad ljudi jer su – sinovi božji, a mi smo samo ljudi. Sinovi božji su ženili kćeri ljudske pa je zanimljivo pitati što se dobije križanjem božjih sinova i ljudskih kćeri. Postoje li takvi “hibridi” i danas? Ako se oslonimo samo na ovaj stih možemo pretpostaviti da ne, jer je ovaj stih prije potopa. Ali Brojevi 13:33 nude možda drugačiji odgovor:
Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima.”

Postanak 6:4 kaže
U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.

U ona vremena a i kasnije... Ako je potop preživio samo Noa s obitelji, onda možemo pretpostaviti da su sinovi božji izuzeti iz božje kazne koja je zadesila ljudski rod.

Detaljnije o ovome u članku o Adamu i Evi

Odmor

Zašto se bog odmarao sedmi dan? Direktno pitanje koje zahtjeva direktan odgovor. Volio bih kad bih taj odgovor mogao dobiti u tako kratkom obliku kao što je i postavljeno pitanje. Svemogućem bogu je potreban odmor...


Napredak

Jahve reče. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije."
Postanak 11:6-7

Ovi stihovi se u propovjedima tumače kao kažnjavanje ljudskih nastojanja da postanu kao bogovi. Toranj što su ga gradili sinovi čovječji tumači se kao stremljenje ka bogu i to u negativnom smislu. Ovo je samo jedan od mnogih primjera kada bog želi od nas da budemo pokorni, da se ne uzdižemo, da budemo zadnji ako želimo biti prvi, ako smo robovi da to i ostanemo... To je pokazala i praksa. Doba najvećih promjena, eksplozija ljudskih saznanja dogodila se u zadnjih dvjesto godina. Od doba renesanse primjetan je napredak i porast. I dok crkva zagovara stajalište da je razum neprijatelj vjere (tu nisu nikako pogriješili), time nas samo vraćaju u srednji vijek. Žalosno je kako nam crkva tumači stremljenje ka bogu kao nešto negativno. S druge strane vjernici žele spoznati plan koji bog ima za njih, žele spoznati boga, žele proniknuti u tajne njegovog nauka. Zašto to pak smatramo pozitivnim? Po čemu se to razlikuje od negativnog stremljenja ka bogu? To se može interpretirati na način koji nama odgovara. Ono negativno stremljenje se poistovjećuje sa stremljenjem Sotone da postane poput boga. Ali po čemu određujemo koje stremljenje je pozitivno, a koje negativno? Odgovor je u stvari krajnje jednostavan. Jedina razlika je držite li bibliju u ruci ili ne.

Za kraj tema za razmišljanje:

Jezici

Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima.
Postanak 10:5

Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.
Postanak 11:1

Dok u Postanku 10:5 kaže da je postojalo više jezika, kasnije Postanak 11:1 kaže da je na zemlji postojao samo jedan jezik