Ovo mi sve liči na poznate fraze poput: “Je li čaša dopola puna ili dopola prazna?” ili hoćemo li lošu sreću smatrati nesrećom, što je naravno isto, samo ovisi o načinu na koji to kažete. Ako se tu zaista radi samo o titulama a ne o imenima, kakvu zapravo to razliku čini? Ako su hebreji htjeli biti toliko precizni, onda uopće nisu trebali koristiti izraz zvijezda nego planet Venera. Jesu li bogovi koji se spominju u Starom Zavjetu stvarni bogovi ili je to samo analogija na predmete (idole) koje su štovali drugi narodi (kao Kanaanci Baala). Ako u priči o baabilonskom kralju možemo prepoznati Sotonu, Kad se govori o titulama i funkcijama, čudno je kako biblija ne mješa ostale titule: kršćanstvo uvijek i bez iznimke samo Isusa smatra mesijom iako su proročanstva mnogo nepreciznija nego stih Izaije, za kršćane je samo je Isus Sin božji, iako se svi mi možemo smatrati sinovima i kćerima božjim (kako je to navedeno u nekoliko stihova u SZ), samo je Isus prepoznat kao otkupitelj grijeha, iako su mnoge mesije dolazile i prije njega (iako to možda nije zabilježeno u bibliji)... Nigdje se u Starom Zavjetu Isus ne spominje imenom nego samo 'titulom' ali kršćani su sigurni u to da je on taj pravi i dugo očekivani, mesija, otkupitelj. Zar nije mogla titula mesije upućivati na nekog drugog kao što kršćani tvrde da i Sin Zorin može upućivati na nekoliko osoba jer to nije ime? Kršćani su se zapetljali u mnogobrojne prijevode, što im sada, paradoksalno, ide na ruku jer imaju izgovore za nelogičnosti u bibliji. Ali i pored toga to nije opravdanje jer su takva učenja i tumačenja utjecala na ne-razvoj ljudskog društva. Zar je trebalo proći 2000 godina da bi smo dobili ispravnu bibliju s točnim prijevodima? Tko garantira da ćemo ikada imati takvu? Bogu a i ljudskom rodu bi bilo jednostavnije da Jahve nikada nije pomiješao ljudima jezike.

Misao koja prolazi kroz glavu onih koji kritički razmatraju bibliju jeste: Je li Isus zaista mesija kojeg su židovi očekivali? Ono što je zanimljvo, a o čemu malo koji vjernik ili osoba koja vjeruje u kršćanskog boga i Sotonu razmišlja, jeste mogućnost da je Isus sam Sotona. Kršćani ovu mogućnost odbacuju jer izgovor pronalaze u lošim prijevodima, nemogućnošću 'racionalnog razmišljanja jer smo zavedeni Sotonom'.

S ateističke točke gledišta diskusija o tome je smiješna i krajnje nebitna, ali ako vjerujete u likove predstave zvane kršćanstvo tada je ovo 'realna' mogućnost. Ono što govori tome u prilog je odbacivanje Isusa kao mesije. Nama koji smo odgojeni u kršćanskim zemljama to je smiješno, ali samo iz razloga što ne znamo razloge zbog kojih su židovi odbacili Isusa. Riječi koje sam ugledao na jednoj kršćanskoj stranici govore o arogantnosti kršćana i njihovog mišljenja o Židovima:

The Jews do not fully understand what is happening with the texts in the Old Testament because they reject Messiah as Morning Star.
Židovi ne razumiju u potpunosti što se događa u tekstovima Starog Zavjeta zato (što) su odbacili Mesiju koji je Jutarnja Zvijezda.

Kolika je to arogancija tvrditi da znate kulturu jednog naroda bolje nego sam taj narod. Ono što kršćani ne vide jeste intrigantna sličnost između Isusove smrti i smrti žena koje su u srednjem vijeku proglašene vješticama. Isus je, po predaji, razapet na inzistiranje židova jer se proglasio Sinom božjim, nebeskim kraljem i slično. Možemo smatrati da su židovi takve tvrdnje smatrali herezom isto kao što je katolička crkva vještičarenje smatrala herezom. Dakle, u čemu je razlika? Razlika je samo u načinu izvršavanja kazne: Rimljani su to radili razapinjanjem, a katolička crkva spaljivanjem. Za ateiste je ovakva rasprava čisto gubljenje vremena, ali mislim da ipak ne treba zanemariti ovakav argument u debatama s kršćanima.

Teško je razlučiti što je od ovoga metafora a što je odraz doslovnog vjerovanja. Također je teško odrediti koje je doslovno vjerovanje postalo metafora i kada. Jesu li starozavjetni židovi doslovno vjerovali da je Svjetlonoša sin Zorin, i jesu li vjerovali da je Danica doslovno osoba koja može biti majka ili otac koji ima sina? Ovo možemo smatrati važnim jer se isto može primjeniti i na boga i Isusa. Nije isto vjerujete li doslovno da je Isus bog i da je Jahve osoba koja živi na nebu, ili su to prenesena značenja i izrazi kojima u prirodi označavamo dobro ili zlo.

Mitološko značenje zvijezde Danice je prilično jednako u svim mitologijama. Dnevna Zvijezda (Lucifer (Svjetlonoša). Jutarnja Zvijezda (Sin Zorin), pod imenom Ištar slavila se u Babilonu, Nabukodonozorova vladavina je obilježena slavljenjem ove zvijezde. Ta zvijezda, odnosno planet Venera je nebeski princ Babilona. Danica je zvijezda koja se pojavljuje u zoru i predstavlja početak. Danica, odnosno planet Venera je jedini planet u sunčevom sistemu koji se okreće u suprotnom smjeru. To istovremeno znači bunt i neslaganje. Zato se često Venera poistovjećivala s raznim svjetlonošama (zlom) i ženama (kao što su Lilith i Eva). Razlog zašto se Lucifer povezuje s Venerom jeste taj da se Venera mogla vidjeti samo neposredno prije zalaska sunca i pri izlasku, dakle nikada tokom noći ili tokom dana. Na osnovu toga, stvorena je mitologija po kojoj je Venera pokušavala doseći kraljevstvo, ali to nikada nije uspijevala. Uvijek je padala. To je upućivalo da je Svjetlonoša stavljen u sličnu situaciju kao i Prometej u grčkoj mitologiji. Prometej je ljudima donio vatru protiv volje bogova, pa ga je Zeus kaznio na način da ga je prikovao za stijenu na kojoj mu je ptica svakodnevno kljucala jetru koja je iznova rasla. U ovoj analogiji da se primjetiti nekoliko sličnosti sa Svjetlonošom. Prometej je ljudima donio spoznaju koja je bila zabranjena od boga (u Postanku je to drvo spoznaje, ili 'zabranjeno voće' koje je zmija navela Evu a zatim i Adama da kušaju). Prometej je kažnjen zbog toga (Sotona je kažnjen izbacivanjem iz raja na Zemlju, tako je nastao izraz 'pali anđeo').
Ali, još jednu sličnost možemo naći između grčke i kršćanske mitologije. Prometeja bismo mogli zamisliti kao svojevrsnog Isusa grčke mitologije. Prometej je taj koji je patio umjesto ljudi. On je na sebe preuzeo teret spoznaje, odnosno 'grijeha'. Preuzeo je kaznu.
Sličnost izmedu Prometeja i Svjetlonoše je u tome što su obojica donijeli spoznaju. Svjetlonoša je dakle donosio svjetlo spoznaje, te stoga možemo tvrditi da on nije želio ljudima nanijeti zlo, kako to kršćanstvo tvrdi. Ipak ne misle svi da je Lucifer Sotona. Sljedeći tekst je preveden s internet stranice Apologetics Press. (Apologetika je disciplina koja se bavi odbranom vjere).

Komentiraj