Novi Zavjet se uzima kao sušta suprotnost Starom zavjetu. Kada ateist spomene Stari Zavjet kao argument za božju surovost, nepravdu i  samovolju, tada se ateistu upućuje na Novi Zavjet riječima: „Stari Zavjet je pismo ispisano krvlju, ali Novi Zavjet je ljubavno pismo boga ljudima.“ Novi Zavjet ispravlja sve ono loše u Starom Zavjetu. Isus svojim primjerom i mudrošću nadahnjuje čovjeka već 2000 godina. Uistinu nadahnjuje, ali na mnoga djela koja se nikako ne mogu karakterizirati kao moralna. U Novom Zavjetu može se naći pregršt nemoralnih „uputa“ za kršćane, i na mnogim mjestima se nalaze pojedinosti koje ne-kršćaninu promaknu zbog nametnutog mišljenja o Novom Zavjetu kao općem dobru. Ali ne treba uložiti mnogo truda kako bi se pokazalo da je Novi Zavjeti samo još jedna religijska dogma i u biti nastavak Starog Zavjeta. Bilo bi dovoljno navesti Lukin stih 19:27:

A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše  za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!

Apologeti su ovaj stih pokušali opravdati upućujući na to da je Isus isključivo propovjedao u prispodobama i da se ovo ne odnosi na njega, nego na nekog fiktivnog kralja. No, je li ovo ikakvo opravdanje? Ovakve riječi izrečane iz usta osobe koja se smatra učiteljem morala, ključnom osobom u povjesti nikako ne mogu naći opravdanje. Također, Isus je svojim prispodobama uvijek prenosio neku poruku, najčešće poruke vezane za razumijevanje „božjeg kraljevstva“ i kršćanskog djelovanja. Ukoliko i prihvatimo apologetsko objašnjenje da je ovo priča koja se ne odnosi na Isusa, tada dolazimo do problema da se svatko može zamisliti u situaciji kralja i može shvatiti da ima pravo djelovati na ovaj način, jer može shvatiti da je Isus mislio baš na njegov slučaj i odobrio takvo djelovanje. Samo u ovoj priči Isusovo učenje se može staviti pod velikim znakom upitnika i svakako je ovo nešto što ne bi ste trebali dati svome djetetu kao moralni temelj njegovog djelovanja. U četrnaestom stihu stoji rečenica da su građani mrzili ovog gospodara:

A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom:  'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'"
Luka 19:24

Treći sluga u dvadeset prvom stihu govori:

Bojao sam te se jer  si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao."
Luka 19:21

U dvadeset šestom stihu sam gospodar kaže:

Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i  ono što ima.
Luka 19:26

Priča završava već spomenutim stihom:

A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše  za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!

Isus ovog gospodara  cijeni kao uglednog čovjeka, što vidimo u uvodnom stihu:

Reče dakle: "Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da  primi svoje kraljevstvo pa da se vrati.
Luka 19:12

U samo šesnaest stihova nalaze se ova četiri „Moralna naputka“ na kojima bi kršćani trebali izgraditi svoj život. Ali kako sam rekao, ovo nije nešto što bi ste trebali poučavati svoje dijete. Iz priče vidimo da je ovaj ugledan čovjek osoba koju građani mrze, kojeg se podanici boje isto kao što u bibliji na mnogim mjestima stoji Boj se boga svojega, samovoljan, otimač, nepravedan i surov. Ove karakteristike možemo pripisati Isusu bez a za to pronalazimo razlog u istom poglavlju, gdje Isusu možemo pripisati samovolju i otimačinu.

Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove  Maslinska, posla dvojicu učenika govoreći: "Hajdete u selo  pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još  nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Upita li vas  tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.
Luka 19:29-31

Isti stih se nalazi i u Mateju na početku dvadeset prvog poglavlja i Marku na početku jedanaestog poglavlja. Ovdje vidimo da Isus ima ovlasti uzimati tuđu imovinu samo zato što je “bog”. Vidimo da Isus radije odabire uzeti tuđu imovinu nego učiniti još jedno čudo i stvoriti sebi magarca. Šalu na stranu, ovdje nam stoji primjer kako je u ime vjere, u ime boga dopušteno uzimati tuđu imovinu bez davanja ekvivalentne vrijednosti. U Matejevom dvadeset prvom poglavlju, nakon uzimanja magaraca čitamo dalje o Isusovom karakteru:

Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali  u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe.
Matej 21:12

Ovaj stih se provlači kroz sva četiri evanđelja u kojima Isus istjeruje trgovce iz hrama nazivajući ih razbojnicima. Ivan ovo opisuje riječima:

I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama  zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove  isprevrta, a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde  i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.”
Ivan 2:13-16

Teolozi ovaj čin pojašnjavaju i odobravaju time da je on, kao bog to učinio kako se ne bi skrnavio hram trgovinom, no pisano je u Ponovljenom zakonu:

... pa idi  u mjesto što ga odabere Jahve, Bog tvoj. Ondje za novac kupi  što želiš: goveče, sitno živinče, vino ili opojno piće - što  god ti duša zaželi. Ondje u nazočnosti Jahve, Boga svoga, blaguj  i veseli se ti i tvoji ukućani.
Ponovljeni zakoni 14:25-26

Teolozi ne odobravaju trgovanje u hramu, Iako starozavjetni bog nema ništa protiv trgovanja u hramovima, ali svakako odobravaju Isusovu srdžbu i nasilne mjere koje je Isus preduzeo kako bi istjerao „razbojnike“. (Trgovanje robom je pošten način robno-novčane razmjene a ne razbojništvo kako to Matej, Luka i Marko opisuju.)

Lukino dvadeseto poglavlje sadrži još jednu prispodobu gdje se vidi da bi Isus radije odabrao rješavanje problema ubojstvom nego nekim drugim načinom. Priča o vlasniku vinograda i vinogradarima, Luka 20:9-16.

Doći će  i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima.
Luka 20:16

Kada su oni koji su ga slušali rekli „Bože sačuvaj“, on im je ubojstvo opravdao:

A on ih ošinu pogledom i reče: "A  što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni? Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga  on padne, satrt će ga."
Luka 20:17-18

Isus je bio vješt i u izbjegavanju odgovora, tako Lukino dvadeseto poglavlje počinje raspravom o Isusovom autoritetu, na što je on odgovorio:

I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."
Luka 20:7

Isto poglavlje završava Isusovim riječima kojima odgovara na pitanja o Kristu i Davidu:

I pred svim narodom reče svojim učenicima: Čuvajte  se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave  na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama, proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava.  Stići će ih to oštrija osuda."
Luka 20:45-47

I ovdje vidimo da je u redu ne dati odgovor, nego štoviše, prokleti one koji postavljaju neugodna pitanja. Istu strategiju Isus koristi kada je izveden pred Pilata koji ga je upitao tko je on. Isusov odgovor je bio, kako prenose Matej, Marko i Luka:

„Ti kažeš.“

Jedino Ivan daje detaljnije objašnjenje (Ivan 18, stihovi od 33 do 38)

Vjerujem da su mnogi nasilni stihovi napisani kako bi se rani kršćani pripremili za skori Kristov dolazak koji se imao skoro desiti a koji je opisan u Otkrovenju.

"Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi.  Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego  što dođe Sin Čovječji."
Matej 10:23

Ovaj stih govori u prilog skorom očekivanju Krista. Ivanovo otkrovenje upućuje da će Kristov dolazak biti obilježen krvlju i ubojstvima te je i Isus sam, samo nekoliko stihova dalje u Matejevom evanđelju rekao:

Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne,  nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti  čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od  svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani  njegovi.  "Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan.  Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.
Matej 10:34-37

Iz tog razloga bilo je potrebno pripremiti se za skori dolazak:

Nato  će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu!  A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač.
Luka 22:36

Čitajući ovakve stihove ne čudim se što su kršćani spremni žrtvovati sve ljudsko kada bi se predali religiji. U ovom slučaju ne pomažu činjenice, logika, racionalizam i suosećanje. Ako su ljudi sposobni naći opravdanje za ove navode, spremni su krenuti jedni protiv drugih. Ipak, pitam se, jesu li ljudi zaista spremni ići protiv svojih najdražih u ime religije? Svakodnevno možemo čuti i čitati kako se teisti bore protiv poroka poput pornografije i homoseksualnosti, no, jesu li svi kršćani zaista spremni krenuti protiv roditelja, sinova i kćeri? Razgovaraju li kršćanske obitelji o tome? Isus je i na drugom mjestu, u Mateju 8:22 rekao da ostavi svoga oca:

Drugi mu od učenika reče: "Gospodine, dopusti mi da prije  odem i pokopam svoga oca." Isus mu kaže: "Hajde za mnom i  pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve."
Matej 8:21-22

Zar je zaista neki kršćanin spreman ostaviti oca nepokopanog i smatra li zaista svoje neobraćene prijatelje „mrtvima“. Ako da, (možda zaista ima takvih), svaka čast na vjeri.

Misle li kršćani zaista da je Novi Zavjet “ispravak” Starog Zavjeta? Je li Isus zaista ispravio sve nepravde Starog Zavjeta svojim djelovanjem u Novom Zavjetu? Ako pitate Isusa, odnosno, pisce Novog Zavjeta, Novi Zavjet je samo nastavak Starog Zavjeta. Isus je rekao:

"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam  došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe  nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona  neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od  tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će  biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom."
Matej 5:17-19

Riječ “Zakon” se često upotrebljavao  s istim značenjem kao i “Stari Zavjet”, s obzirom da u Isusovo vrijeme Novi Zavjet nije niti postojao, Stari se zavjet nije ni mogao nazivati onako kako ga mi sada zovemo. Dakle, što je Isus mislio kada je rekao da je došao ispuniti Zakon? Tko dakle ukine jednu od  tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će  biti u kraljevstvu nebeskom. Pisci Novog Zavjeta su očekivali ispunjenje cijelog Zakona, odnosno Starog Zavjeta. Bez, onoga što mi danas polemiziramo i moraliziramo, zalažemo se za prava homoseksualaca i seksualne slobode. Da se pita pisce Novog Zavjeta mi bi smo danas kamenovali „one drugačije“.

Isus  je i dalje naučavao o Zakonu:

Mojsije doista reče: Poštuj  oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni.
Marko 7:9-10 / Matej 15:4

Zaista, svi smo za poštivanje roditelja od strane djece, no kažnjavati smrću zbog nepoštivanja roditelja, zaista je izvan zdravog razuma.

Je li  tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na  osnovi dvojice ili trojice svjedoka.  Zamislite koliko  li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom  smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi?
Hebrejima 10:28-29

Koliko je Zakon važan govori i ovaj stih:
Lakše će nebo i zemlja  proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona."
Luka 13:17

U Novom Zavjetuse Zakon isticao kao norma:

Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad  na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga?
James 2:21

Sprovođenje Zakona se tražilo i kada su žene u pitanju:

Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki  od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni  življenjem vas žena, pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje. Vaš nakit neka ne bude izvanjski - pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. Nego: čovjek skrovita  srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom  dragocjeno. Tako su se doista i nekoć svete žene, zaufane  u Boga, resile: pokoravale su se muževima.
1 Petrova 3:1-5

Isus je potvrđivao Zakon kad god je stigao, tako i kada je spominjao boga. U ovom slučaju, kao i u Starom Zavjetu, bog je onaj kojeg se trebamo bojati. Ali ne samo to, bog je onaj koji ima moć ubiti nas i baciti u pakao:

Pokazat  ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima  moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte!
Luka 12:5

Kao što sam već rekao, prispodobe koje je Isus govorio često su se odnosile na njega i boga. Tako u Lukinom 12-om poglavlju stih 47-48 čitamo kako  bog neće oklijevati zadati vam mnogo udaraca. Svakom po zasluzi.

"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije  bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo  udaraca.  A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje  udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega  će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega  iskati."
Luka 12:47-48

Ne sumnjam da onaj koji radi pogrešno treba biti kažnjen (ovisi o težini prijestupa), ali nije li Isus mogao propovjedati na način u kojem se ne spominje kažnjavanje batinama, udarcima, smrću ili paklom?

Ono što kršćanima predstavlja savršenu logiku, pomnijim razmatranjem dolazimo do apsurda. Isus je žrtvovan za ljude, ali Isus,  bog, ne vidi ništa vrijedno u ljudima:

On im reče: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali  zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je  pred Bogom."
Luka 16:15

Općenito, čovjek je bezvrijedan, nedostojan, bijedan i inferioran. To nije način na koji ćemo se obraćati ljudima. Zašto bi veličanstveni bog dao svoj život, ili život svog sina za tako jadna stvorenja? Bog se nije žrtvovao za pale anđele ili za životinje koje trpe zbog čovjeka koji je sagriješio, ali kršćani vjeruju da su baš oni zaslužili da bog svrne pogled na njih. Zar ipak nakon svega, kršćani misle o sebi da su veličanstveni kada je bog odlučio žrtvovati se za njih? Kakva prepotentnost, s obzirom da Isus o ljudima ima sasvim drugačije mišljenje.
Ne samo da Isus o ljudima ima loše mišljenje, nego je njegovo poimanje pravde, u najblažem slučaju čudno. Priča o bogatašu i siromašnom Lazaru to pokazuje:

"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan  i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao  nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi  dolazili i lizali mu čireve." "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo.  Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u  paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu  mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji  Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik  jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham:  'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i  Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome  između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći  odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'"  "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara  u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči  da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih  k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija  i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"

Nije Isus samo govorio o propasti onih koji ga ne slijede. Uvijek sam se pitao zašto je bog udovoljio demonima i istjerao ih u krdo svinja i time napravio veliku štetu svinjarima.

A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. Zlodusi  ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja." On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.
Matej 8:30-32 / Marko 5:12

Isus je ovdje mogao samo istjerati demone iz opsjednutih, ili ih jednostavno ubiti, kao što bog ubija ljude (zar su demoni bolji od ljudi). No, Isus odabire udovoljiti demonima i dozvoliti da veliko krdo svinja propadne. U ona vremena vladalo je siromaštvo, i zamislite kolika šteta je učinjena ne samo svinjarima, vlasnicima svinja, nego općenito svima kojima su te svinje obezbjeđivale hranu. Nije niti čudo da su stanovnici tražili da Isus ode iz njihovog kraja:

I gle, sav grad iziđe u susret Isusu.  Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.
Matej 8:34

Za ovakve slučajeve Isus je odredio sudbinu kada je svojim učenicima savjetovao da stresu prašinu sa svojih nogu:

"U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu  dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe  na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.  Gdje  vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili  grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. Zaista, kažem  vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji  negoli gradu tomu."
Matej 8:11-15

Sada se ponovo sjetite kada je Isus rekao „Volite svoje neprijatelje“. Može li se ovo primjeniti na taj slučaj? Ovdje je jasno naznačeno kako se ophoditi prema onima koji ne dijele vaše mišljenje. Ovdje je primjenjen starozavjetni sistem pravde: ako prihvatite kršćanina, blagoslovljeni ste, ako ga ne prihvatite ostaje vam samo mržnja.

I ovaj stih govori u prilog tome. Ako ne date hvalu bogu i ne proslavljate ga, bog će vas ubiti:

Umah ga, zbog toga što ne dade  slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu.
Djela 12:23

Odgovor kršćana na Isusovo poimanje pravde je često taj da je Isus bog i da on može sprovoditi svoju pravdu iako se nama njegova pravda čini surovom. Ali, biblija i od svojih kršćana očekuje da sprovode božju pravdu. U djelima koja govore nakon Isusovog uzašašća na nebo čitamo o tome:

...ali im se usprotivi Elim, Vračar - tako mu se  ime prevodi - nastojeći odvratiti namjesnika od vjere. Savao  pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom i  reče: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju  svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne  putove Gospodnje? Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi:  oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!" Odmah pade  na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje. Videći što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen  naukom Gospodnjim.
Djela 13:8-12

Nauk gospodnji je ovdje prilično surov. Oslijepiti nekoga samo zato što drugačije misli nije nešto što bi smo podržali u moderna vremena. Ovo što ovdje biblija naziva naukom, mi bi smo nazvali silom. Zato nemojte se čuditi što su homoseksualci i ostali „zastranjenici“ proganjani, jer, po bibliji oni zaslužuju smrt:

Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene  zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci  napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni  za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi  primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.
I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, puni  svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što  čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.
Rmljanima 26:32

Ovo je što ne trebate činiti protiv boga kako ne bi ste bili kažnjeni:

I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše  i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće, I ne iskušavajmo  Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli. I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše  od Zatornika.
Prva Korićanima 10:8-10

Za blud slijedi smrt, kao i za iskušavanje boga (štogod to značilo), a Zatornik će vam zakucati na vrata ako samo i mrmljate protiv boga.

Radi li se ovdje zaista o ljubavi ili je u pitanju nešto drugo? Biblijski pisci su se potrudili da utjeraju strah budućim vjernicima, tako da stihovi poput ovog prethodnog nisu rijetkost, kao što je i pokazano u ovom razmatranju. Mogao bih bez oklijevanja reći da se cijela moralnost Novog Zavjeta zasniva na strahu i zastrašivanju.

Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni  smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima.
2 Korićanima 5:11

Zanimljivo je razmotriti i ovaj stih:

...u ognju žarkome  i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se  evanđelju Gospodina našega Isusa.
2 Tesaloncima 1:8

Ovaj stih bih jednostavno interpretirao kao: pokori se ili umri! Kršćanima ovo ima savršenog smisla, ta pravda mora biti zadovoljena, ali ovaj stih zapravo nema ništa zajedničko s pravdom nego sa samovoljom i strahom.

Nema milosti:

Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen jer nije našao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama tražio.
Hebrejima 12:17


 ...jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinče dotakne  brda, neka se kamenuje!
Hebrejima 12:20


Zašto je Isus/bog radije odabirao provoditi nasilje nego na neki drugi način sprovesti svoju pravdu? Kršćani  to objašnjavaju na razne načine, ali u nedostatku argumenata govore ove stvari:

Bog je izvan ljudskih normi, bog djeluje po svojim standardima i ne možemo ga stavljati u naše poimanje morala; mi ne možemo shvatiti božju narav i pravdu, ali on svakako radi pravedno; tko smo mi da preispitujemo boga, tko smo mi da ga osuđujemo? Bog je gospodar svijeta i mi možemo samo prihvatiti to što on radi.

Drugi način na koji će nam kršćani objasniti božje djelovanje jeste da će nas upitati kako bi mi reagirali kada bi smo se našli u situaciji da se borimo za svoje dijete, obitelj, za nešto što nam je veoma važno, kao što je bogu bio važan izraelski narod. Zar ne bi smo mi također bili spremni ubiti kako bi smo sačuvali svoje najmilije? Vi bi ste možda zastali i pomislili „Da, tako je.“, to se meni dogodilo, ali odmah nakon nekoliko sekundi razuman čovjek shvati da takvo objašnjenje je samo ograničavanje boga, postavljanje boga u ljudske okvire. Bog je suviše čovjek. Da, možda bih ja bio spreman ubiti kako bih sačuvao svoje dijete, ali bog, koji je gospodar svemira ima više mogućnosti nego ja. Ako me zakon ne zaštiti ili ne zaštiti moje dijete, ja bih pribjegao krajnjim mjerama, no bog nije ja i on bi mogao naći drugo rješenje osim nasilja. Čovjek je pronašao način da izbjegne nasilje. Čovjek je uspostavio zakon, sudove, odvjetnike i druge ustanove koje se brinu za nenasilno sprovođenje pravde. No, bog poznaje samo jedan način: način nasilja i straha (osim u određenim situacijama kada ste njegovo janje). Iz prošlosti znamo da je to tako. Povijest je pokazala da su se Isusove izjave koristile za nanošenje zla. Ključno je to da se to nije dogodilo jer su se te izjave pogrešno interpretirale.

Važno je naglasiti da ima divnih kršćana, ali oni su divni jer su jednostavno takvi. Istina, u crkvi alkoholičari i narkomani doživljavaju preobraženje, lopovi i ubojice se obraćuju, i objašnjenje nije lako dati, no generalno gledajući, ljudi nisu dobri zbog biblije, nego je jednostavno takvo doba. Da smo svi mi rođeni 300 godina ranije išli bi smo nedjeljom poslije mise gledati spaljivanje vještica i to bi nam bilo normalno. Nakon spaljivanja bi smo, kao i nakon svakog dobrog filma u kinu, odlazili kući puni dojmova. Išli bi smo kući citirajući sveto pismo. Sada to ne radimo, ali ne zato što smo kroz bibliju postali bolji, nego je društvo samo po sebi, usvajajući sve bolje društvene norme postalo bolje. Društvo napreduje a vjerske knjige ostaju u svom vremenu. Da društvo nije napredovalo, sada bi nam bilo normalno kamenovati djevojke koje nisu djevice (to je nažalost još uvijek normalno u islamskim zemljama).
Tragedija je u tome što bibliju smatramo standardom morala. Za usporedbu, u knjizi jednog od najvećih zločinaca riječ uništiti spominje se oko 112 puta. U bibliji se riječ uništiti spominje preko 200 puta. I dok se u Mein Kampfu spominje uništenje valute, marksizma, industrije, uništenju paganskih oltara, i naravno između ostalog i uništenje u onom smislu u kojem se dogodilo, u bibliji se izraz uništenje u većini slučajeva odnosi na uništenje naroda, života, osoba, gradova... U Mein Kampfu se samo jednom direktno spominje uništenje židova:

Tako se vodstvo Jevreja u sindikalnim stvarima ne može osporiti, dok god enorman prosvjetiteljski rad ne utiče na mase, poučava ih kako da svoju beskrajnu bijedu učine boljom, ili dok država ne uništi Jevreja i njegov rad.
Hitler – Mein Kampf

Ovo navodim iz razloga što je Mein Kampf zabranjen u nekim državama, i općenito ljudi vas gledaju s oprezom ako im spomenete da čitate Hitlerovu knjigu. Što je s biblijom? Riječ uništiti zajedno sa svim varijacijama te riječi, spominje se preko 200 puta, riječ istrijebiti sto puta, riječ pokolj oko 50 puta, riječ proklet preko sto puta... No, nije Jahve tako zao, jer riječ milost spominje se preko 300 puta, a riječ ljubav preko 250 puta itd. Ali ključno je to što te pozitivne riječi ipak ne brišu ono što je negativno. Vjerujem da su mnogi zločinci voljeli svoje obitelji pa ih to ne opravdava za njihova zlodjela.
Reći da je biblija temelj morala i da je Isus najveći učitelj morala je ne realno. Bez obzira što ima kršćana koje neke Isusove moralne pouke nadahnjuju, ipak ima onih koji nadahnuti Isusovim učenjem izvrše ubojstvo doktora pred klinikom u kojoj se vrše abortusi. Oko za oko, zub za zub, tako bog čini, ali ljudi su ipak otišli mnogo koraka dalje. Biblija je zastarjela da bi smo je koristili kao temelj moralnosti, ali nije tragično samo to što je ona u upotrebi, nego je tragično što ljudi bez oklijevanja opravdavaju ono loše što je zapisano.

Kao što je Steven Weinberg rekao:

Religija je uvreda ljudskom dostojanstvu. S njom ili bez nje, imali bi ste dobre ljude koji čine dobre stvari i loše ljude koji čine loše stvari. Ali da bi dobri ljudi činili loše stvari, za to je potrebna religija.

Za daljnje razmatranje
Matej 3:10
Matej 5:29-30
Matej 8:21-22
Matej 11:20-24
Matej 13:41-42
Matej 25:30
Matej 25:41
Marko 16:16
Luka 3:17
Luka 13:3-5
Ivan 3:36
Ivna 15:6
Djela 3:23
Djela 5:1-10
Djela 10:10-13 Naglasak je na „Kolji i jedi“.
1 Korićanima 3:17
Efežani 5:6
2 Tešaloncima 1:6-9
2 Tešaloncima 2:8

Hebrejima 12:6-7

2Petrova 2:5
2 Petrova 3:6