Datum Nedjelja, 21 Ožu 2010

Ulogiraj se



Ukoliko imate poteškoća s registracijom, obratite se vlasniku stranice na: car_je_gol@yahoo.com Poteškoće mogu nastati ako sustav Vašu adresu prepozna kao spam.

Misli

Pitanje: As an athiest do you wish there were a God?
Odgovor: One more person interfering in my life? no tnx
Ovdje ste:     Home Tekstovi Religija Zašto čovjek vjeruje?
Zašto čovjek vjeruje? PDF Ispis E-mail
(1 - user rating)
Autor Gordon Freeman   
Petak, 22 Svibanj 2009 08:44

Ateisti iznose dokaze protiv boga. Pokušavaju opovrgnuti postojanje svevišnjeg. Iznošenje dokaza će i dalje biti primaran način borbe jer su se pojavili kreacionisti koji su svojim interpretacijama biblije “približili” religiju znanosti. No, u tom iznošenju dokaza, ali još važnije, u iznošenju argumenata protiv religije, čini mi se da mnogi ateisti zanemaruju razloge ljudskog vjerovanja, što nije nužno loše, ali svakako ne škodi znati zašto ljudi vjeruju u nevjerovatno.



Zašto čovjek vjeruje? Velika većina kršćana koje sam upoznao imala je loša iskustva u životu: ovisnosti poput alkoholizma i droge, siromaštvo, prostitucija, socijalni I društveni problemi, odbacivanje... Kad vam nakon takvih iskustava kažu da vas neko voli, da vas Isus voli, to može učiniti veliku promjenu u životu. Tu se iskazuje snaga Isusova. Isus je čovjek, obogotvoren, ali ipak čovek. Zato je nama ljudima lakše zamisliti I prihvatiti da nas voli Isus nego bog kojeg je ipak teže zamisliti. Isus je covjek te je bliži ljudskoj svijesti, ali ipak je bog svemogući što mu omogućuje da čini nemoguće, t.j. Da nas voli i nakon svoje smrti.


Drugi razlog zašto čovjek vjeruje jeste strah od smrti. Uz to se nadovezuje strah od besmisla I ništavila. Čovjek je sebe uzdignuo do gospodara I ne može se pomiriti s činjenicom da je samo trenutni bljesak evolucije u vremenu. Za čovjeka koji traži smisao, odnosno, za čovjeka koji je izgubljen u svom 'besmislu' biblija nudi odgovor. Ovaj drugi slučaj se nadovezuje na prvi, jer mnogi ljudi koji su iskusili loše stvari u životu suočavaju se sa besmislom svog postojanja. Iz tog razloga na takvu osobu snažno utječu riječi: 'bog ima plan za tebe'. Prihvaćajući to, mnogi novonastali vjernici ne shvaćaju da je taj božji plan, taj smisao, za mnoge samo odlazak u crkvu, svakodnevno čitanje biblije i nadanje u ponovni Isusov dolazak. Ne shvaćajući da je sve drugo oko njih ostalo isto: I dalje jedu dva puta dnevno nezdravu hranu, nose iznošenu odjeću i obuću, i dalje njihovi dugovi za račune rastu. Ali nije moguće da od toliko kršćana niti jedan nije svjestan da je i dalje siromašan, i pored svoga obraćenja. Da, mnogi su svjesni svoga stanja, ali pisac biblije se pobrinuo i za to:


Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Matej 5:3


Reče mu Isus: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa

ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."

Matej 19:21

On podigne oči prema učenicima i govoraše: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!

Luka 6:20


Biblija je prepuna ovakvih primjera, a ja ću navesti samo još jedan primjer, rječi pravoslavnog popa koje sam čuo na radiju povodom pravoslavnog božića:

Budite sretni s onim što vam bog daje, makar to bile i mrvice...”


Mislim da dalje nije potrebno objašnjavati zašto ljudi vjeruju uprkos svom (zemaljskom) siromaštvu. To vjernici shvaćaju kao kušnju, kao nešto što je normalno, jer ko smo mi da prigovaramo bogu za stanje u kojem se nalazimo, ili shvaćaju kao trenutno stanje prije nego što odu u raj, jer što je zemaljski život naspram vječnosti s bogom.

Treći razlog zašto ljudi vjeruju je svakodnevno izlaganje biblijskom učenju, odlazak u crkvu, omladinski sastanci, kršćanski kampovi, 'individualna savjetovanja' itd. Upravo to je ono što je potrebno osobi da živi u utopiji zvanoj bog, to je potrebno čovjeku da ne vidi svoje siromaštvo I neimaštin. Taj placebo zvan Isus uspješno liječi simptome realnosti... Ali samo simptome...

Biblija, za koju teolozi govore da je lijek za svaku bolest I da liječi i najdublju tugu, nije ništa drugo nego morfij umirućem, vjera je samo drugi oblik alkoholizma, za bivšeg ovisnika to je samo produženje ovisnosti. Nemojte upasti u zamku i misliti da je biblija drugačija. Isus je rekao da nije došao donijeti mir, nego će ustati sin protiv oca, kćer protiv majke (Luka 12:53), no ovo nije tema trenutnog razmatranja. (to ide u drugi članak)


Spominjući ovisnosti možemo primjetiti još jednu poveznicu: Navika. Ono što mnogi uvaženi ateisti ističu u današnje vrijeme jeste izloženost djece vjeri. Dijete koje prihvati vjeru prihvaća isključivo vjeru svojih roditelja. Zanemariv je broj vjernika koji prihvaćaju vjeru koja se razlikuje od vjere njihovih roditelja. Djeca su izložena vjeri prije nego što su u mogućnosti i shvatiti što ona znači. Evangelička djeca propovjedaju već sa deset godina, pričaju drugima o Isusu i dijele religiozne letke.(referenca na Jesus Camp).

Teolozi to nazivaju Duhom Svetim, ostatak svijeta to naziva ispiranjem mozga. Kako je moguće da dijete od deset godina razgovara o bogu? Zar dijete može pojmiti boga i shvatiti ga? Govorim o bogu a ne o klackanju u parku! Teolozi bi podrugljivo rekli da je to dijete shvatilo ono što znanstvenici-ateisti nisu, ali ja ću ipak reći da to dijete samo ponavlja ono što je čulo u crkvi! Kao papagaj ponavlja riječi svog svećenika. Sve što dijete zna o grijehu, Isus, vječnom životu, raju i paklu, naučilo je u crkvi, u bibliji, od roditelja... Nema tu duhovne spoznaje, nego se sve svodi na jednostavno učenje. Dijete ne može spoznati boga, jer dijete ne zna što je bog i ono što dijete interpretira kao bog, može biti obično zadovoljstvo što je učinilo nekome dobro i zato što mu je rečeno da je to dobro: bog. Dijete vjeruje ono što mu se kaže, jer drugačije ne može opstati. Dijete, ali ni odrasla osoba ne može spoznati boga razmišljanjem i razmatranjem, jer je razmatranje proces sagledavanja dokaza, a dokazati boga ne možemo. Zato za vjeru trebamo steći naviku, trebamo naučiti vjerovati u boga. Kao što možemo naučiti bojati ga se:


I drži zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeći putovima njegovim i bojeći se njega!

Ponovljeni Zakonik 8:6


Jer se bojah srdžbe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas zatre. Ali me i tada Jahve usliša.

Ponovljeni Zakonik 9:19


Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojJahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom;

Ponovljeni Zakonik 10:12


Da, strah je još jedan od razloga zbog kojeg ljudi vjeruju u boga. Strah da će vječno gorjeti u paklu. Iako se pakao u bibliji (hrvatski prijevod biblije) spominje sedam puta, u srpskom prijevodu 10 puta, strah od pakla je toliko izražen kao da je čitava biblija prepuna pakla! Taj strah je izražen kod svih dobnih skupina... I djece. Pokušajte se prisjetiti nekog vašeg straha iz djetinjstva. Pokušajte zamisliti što strah od pakla može uzrokovati kod djece. Kada dijete odrasta s takvim strahom, koji je zamaskiran ljubavlju božjom, velika je mogućnost da će zauvijek ostati u svom vjerovanju.


Pored ovih razloga, ukratko bih spomenuo slijedeće:


  • Rasterećenje od grijeha. To je trenutak kada osoba “preda svoje srce Isusu” koji otklanja i najveći (i najmanji) grijeh koji je osoba ikada počinila.


  • Osobna iskustva koja osoba proživi a koja može interpretirati kao “božju objavu”, “susret s Isusom”. Nešto slično onome što se dogodilo svetom Pavlu, koji je progonio kršćane a na kraju je postao gorljivi kršćanin.


  • Mnogi vjeruju jer misle (rečeno im je) da čovjek jednostavno mora vjerovati u nešto. To je biovažan argument s mnogim teolozima s kojima sam se susrećao. Neki su išli toliko daleko da su povjerenje poistovjećivali s vjerom. Ali povjerenje da vas prijatelj neće ispustiti ukoliko mu se prepustite u ruke zatvorenih očiju, ili ako vjerujete da ćete se nakon sna probuditi u sobi a ne na pučini, nije religijsko vjerovanje, kao ni “vjerovanje” u evoluciju. To nije vjerovanje u svevišnje, nemoguće. Ali teolozi takva vjerovanja preobličuju sebi u korist tvrdeći da čovjek mora vjerovati u nešto ili nekoga.



Svi ovi razlozi vjerovanja za teologe i vjernike imaju smisla, i imaju svoje uporište u bibliji, ali ja ipak mislim da se sve ovo može objasniti čovjekovim željama, nadanjima, strahovima, bolestima itd. Kao i razlozi nevjerovanja: A one neobjašnjive pojave vjerovanja, ipak ne moramo smatrati božjim djelovanjem samo zato što ih trenutno ne možemo objasniti.



Komentiraj

avatar tonii
0
 
 
nije u redu usporedjivati neku "svetu" knjigu (a sve su pune lazi i dezinformacija) i postojanje neke vise sile (aka bog). ja i ne volim rijec vjera jer odmah asocira na one ovce koji vjeruju svemu sto ih oni u religijskim ustanovama uce i vjeruju u to jer je to tako, bez da kriticki pristupe tim informacijama i skuze da ih lazu.
mnogo toga jos treba uzeti u obzir, da bi se doslo do nekog objektiwno-krit ickog zakljucka te ne bi trebalo samo na osnovu laznih tekstova unutar bibilje (ili neke druge "svete" knjige) komentirati/osporavati postojanje neke vise duhovne sile.
iole nacitanijem covjeku je jasno da je biblija puna neistina, lazi, dezinformacija a sve u svrhu kontrole sveopceg stanovnistva (i jos zbog necega, ali duga je to prica i nema vremena ni prostora), ali zbog toga proglasiti da je ovo sve sto poznajemo (svemir, planete, sunce, ljudi,...) nastalo slucajno i/ili u najgoru ruku uzeti neku "svetu" knjigu kao polaznu tocku kontra cega cemo se boriti u dokazivanju da nkea visa duhovna sila ne postoji, je u najmanju ruku - djetinjasto i blesavo. lijep pozdrav... :-)
avatar Gordon Freeman
0
 
 
Tonii, slažem se s tobom u nekim stvarima koje si rekao. Razilazimo se u tome što ja ne vjerujem u nikakvu "višu" silu i slično, ali slažem se s tobom kada kažeš da ne bismo trebali uzeti samo jednu knjigu kao polaznu točku... Nezgodno je što se u svojim razmatranjima osvrćem u velikoj mjeri na bibliju pa se stječe dojam da ne uzimam u obzir druge stvari i činjenice. Naravno da to nije tako, no biblija je uveliko moja tema jer je kršćanstvo najzastupljenij e u Hrvatskoj. Ali što ćemo uzeti kao polaznu točku? Ako to neće biti neka knjiga koja nam govori da postoji nešto više, druga alternativa je znanost i osobno iskustvo. Znanost na svim poljima pobija "višu" silu a također ima objašnjenje za neke osobne dojmove, doživljaje i iskustva. Na što ćemo se onda osloniti kako bi smo pokazali da "ipak postoji nešto"?
Mali disclaimer: Ne smatram da znanost ima odgovor na sve. Mnogo toga je neotkriveno, ali do sada se jedino znanost pokazala pouzdanom.
Ime *
e-mail *
URL
Code   
Car je Gol!
Molim postujte povjerenje koje je Vam je ukazano kao posjetitelju ove stranice i nemojte koristiti spamerske metode komentiranja. Potrudite se da Vasi komentari ili primjedbe budu primjereni temi razmatranja ili komentaru na koji odgovarate. Hvala.
Postavi Komentar
Ažurirano Srijeda, 24 Lipanj 2009 12:27