Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja.
Izaija 43:11

Isus je više puta u Novom Zavjetu rekao kako je božji sin, ali nikada sebe nije direktno nazvao bogom, Jahvom. Štoviše, u hrvatskom prijevodu biblije, Jahve se u Novom Zavjetu ne spominje niti jednom. Ako u tome ne vidite ništa neobično, možda vam brojka 3533 nešto znači. Naime, taj broj sam dobio pretraživanjem izraza Jahve u Starom Zavjetu. Nameće se pitanje, kako je tako važna figura Starog Zavjeta postala beznačajna u Novom Zavjetu? Meni je zaista čudno da tako važna osoba poput Jahve bude isključena iz najvažnijeg spisa kršćanstva: Novog Zavjeta. Zar se možda samo radi o transformaciji? Možda je u pitanju samo promjena imena? I u Starom Zavjetu je bog mjenjao ime: Elohim, Jahve, Adonai... U Novom Zavjetu Isus boga naziva Ocem, što upućuje da su Jahve i Otac isto. Što Stari Zavjet kaže o tome?

Nato Mojsije reče Bogu: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: `Bog otaca vaših poslao me k vama`, i oni me zapitaju: `Kako mu je ime?` - što cu im odgovoriti?” “Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: `Ja jesam` posla me k vama.” Dalje je Bog Mojsiju rekao: “Kaži Izraelcima ovako: `Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.` To mi je ime dovijeka, tako ce me zvati od koljena do koljena.”
Izlazak 3:13-15

Jahve, Bog otaca - Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev
Izlazak 3:16

Jahve, Bog vaših otaca
Ponovljeni Zakoni 1:11

Jahve, Bog otaca tvojih
Ponovljeni Zakoni 1:21

Jahve, Bog otaca vaših
Ponovljeni Zakoni 4:1

Jahve, Bog otaca vaših
Ponovljeni Zakoni 12:1

Jahvi, Bogu otaca svojih
Ponovljeni Zakoni 26:7

Jahve, Bože naših otaca Abrahama, Izaka i Jakova
1 Ljetopisa 29:18

Jahvu, Boga svojih otaca
2 Ljetopisa 7:22

Jahve, Bog njihovih otaca
2 Ljetopisa 36:15


Jahve, Bog tvoj...

Jedino Izaija u Starom Zavjetu spominje na tri mjesta da je Jahve Otac, od toga dva puta u jednom stihu:

Otac si naš! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naš Otac, Otkupitelj naš - ime ti je oduvijek.
Izaija 63:16

Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih.
Izaija 64:7

Jahve se ne povezuje s Ocem, Jahve nije otac. Kao što je Novi Zavjet isključio Jahve iz kršćanskih zbivanja, tako je i Jahve isključio Oca iz židovskih zbivanja.

Jahve, ti si naš Otac, Otkupitelj naš...
Zar nas Novi Zavjet ne uči da je Sin otkupitelj?

Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.
Marko 10:45 / Matej 20:28

Ovo može upućivati da su Jahve i Isus jedno, jer su i jedan i drugi otkupitelji. Ali izraz Otkupitelj je jedina poveznica koja u ovom slučaju povezuje ove dvije osobe, i što je najbitnije, svaki za sebe kaže da je otkupitelj isključujući ovog drugog: U Starom Zavjetu to je jahve, a u Novom Zavjetu to je Isus. Niti jednom se ta dva otkupitelja nisu spojili u jednog, niti približno, makar i kao nagovjest.

Stari Zavjet

Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!
Psalam 19:15

spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.
Psalam 78:35

Ne boj se, Jakove, crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja - riječ je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.
Izaija 41:14

Ovako govori Jahve, otkupitelj vaš, Svetac Izraelov: “Radi vas poslah protiv
Babilona, oborit ću prijevornice zatvorima i Kaldejci će udarit u kukanje.
Izaija 43:14

Novi Zavjet

I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj,
odvratit će bezbožnost od Jakova.
Poslanica Rimljanima 11:26

On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod
izabrani koji revnuje oko dobrih djela.
Poslanica Titu 2:14

Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano
je: Proklet je tko god visi na drvetu -
Poslanica Galaćanima 3:13

Iz Ovih nekoliko stihova se vidi ta isključivost. U Starom Zavjetu otkupitelj je Jahve, a u Novom Isus. Jahve, upravo tim imenom, Jahve, nigdje se ne spominje u Novom Zavjetu. Možda to kršćanima nije čudno, ali mene zaista zbunjuje što se u Starom Zavjetu u više navrata napominje da je Jahve otkupitelj, dok se u Novom Zavjetu to ne spominje niti jednom. Vjerujem da je Izraelcima Jahve kao otkupitelj bio veoma važan, pa me sada zbunjuje kako to da je u Novom Zavjetu poprimio (prihvatio) tako beznačajnu ulogu, pa makar se radilo samo o promjeni imena Jahve.

Stih iz Poslanice Rimljanima 11:26 je posebno zanimljiv jer upućuje na stih Izaije 59:20. I dok Poslanica Rimljanima 11:26 nedvosmisleno upućuje da je Isus “predskazan” u Izaijinom stihu, još jednom sam se osvrnuo na Izaiju i pročitao poglavlje. Izaija 59:20 kaže:

Ali doći će Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, riječ je Jahvina.
Da bih otkonio svaku sumnju, pročitao sam i srpski prijevod:

I doći će Izbavitelj u Sion i onima od Jakova koji je obraćaju od greha, veli Gospod.
Stihovi se razlikuj po sitnici:

U Sion, Sionu
Sa Siona

Stih u Izaiji kaže da će doći Spasitelj koji će spasiti Sion (a koji ne mora u tom slučaju biti iz Siona), a Pavle u Poslanici Rimljanima kaže da će taj Spasitelj biti iz Siona, što ipak ima drugačije značenje nego stih u Izaiji.
Slučajnost? Zabuna? Manipulacija? Jednostavno Nemamo direktnog pokazatelja da su Isus i Jahve jedna osoba, a čini se da otkup i otkupitelj imaju drugačije značenje u Starom i Novom Zavjetu:

...Jahve, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kuće ropstva...
Ponovljeni Zakoni 13:6

Ovo pokazuje da Jahve nije duhovni otkupitelj kao što je to Isus, jer Otkrovenje 1:5 kaže:

Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha.

Židovi su bili u pravu kada nisu prihvatili Isusa. Židovi nisu imali razloga prihvatiti tvrdnju da je Isus bog jer se:

• nigdje u Starom Zavjetu Isus ne spominje,
• nigdje u Starom Zavjetu Isus nije predskazan (LINK)
• Isus nije onaj za koga se izdavao

Kršćanski teolozi, svećenici i popovi obožavaju Izaiju 7:14 koji kaže:
Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!

Za njih to je nedvosmisleno predskazanje Isusovog rođenja. Pri tome oni uporno sakrivaju činjenicu da se ne radi o djevici nego o mladoj djevojci koja ne mora nužno biti djevica. Ta je činjenica toliko puta rečena da nema drugog objašnjenja nego tvrditi da se radi o manipulaciji. Ali zanemarimo to i usredotočimo se na druge strane tog “proročanstva”. U tom stihu se ne objašnjava da će sići Sveti Duh, da će se toj djevici ukazati anđeo i da će se ta djevica zvati Marija. (Ako Izaija može imenovati Emanuela, zašto bi Marijino ime bilo manje važno. Da, Marija koja je po katoličkoj predaji tjelesno uzašla na nebo, jedan od važnijih idola katoličke mitologije). Ono što teolozi ne govore je nastavak tog stiha koji kaže:

Vrhnjem i medom on će se hraniti dok ne nauči odbacivat` zlo i birati dobro.
Izaija 7:15.
Zar to nedvosmisleno govori da se ne radi o Isusu? U Novom Zavjetu se riječ vrhnje ne spominje niti jednom dok se med spominje u nekoliko navrata ali niti jednom vezano za Isusa. Nastavak nam daje još jasniju sliku:

Jer prije nego dječak nauči odbacivat` zlo i birati dobro, opustjet će zemlja, zbog koje strepiš, od dvaju kraljeva.
Izaija 7:16
Ova dva kralja koja se spominju su Rason i Pekah (Izaija 17:1) koji su zavojevali protiv Jeruzalema. To nisu neka druga dva kralja iz Isusovog doba na koje se ovo “proročanstvo” može odnositi. Ne! Izaija je jasno naznačio da se tu ne radi o Isusu! Zar je Isus, koji je od malih nogu pokazivao mudrost, morao učiti što je dobro a što zlo? Božji sin je on, Isus. Zar je Isus, za kojeg nam teolozi govore da je utjelovljenje dobrote i morala morao naučiti odbacivati dobro i birati zlo?
Ne, to proročanstvo se ne odnosi na Isusa. Pa, zašto nam se onda govori suprotno? Govori se iz razloga što je zaista teško “objasniti” Isusovo rođenje i njegova misija.

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
Matej 16
Za Isusa se govori da je potomak Davidov, ali on nema nikakve veze s Davidom jer Josip nije njegov Otac! Ni u kakvom krvnom srodstvu nisu, jer nam biblija govori kako je Isus rođen po Duhu Svetom od Marije, što znači ne od Josipa. Josip ga je usvojio, Josip mu je bio očuh. Zamislimo na trenutak da je Josip imao ženu prije Marije i da je s tom ženom imao dijete. Da li bi Isus to dijete moga zvati bratom? Možda uvjetno da, jer imaju zajedničkog “oca” Josipa, ali s tom osobom ne bi bio u nikakvom krvnom srodstvu, i nikako ne bi bili braća bez obzira na “istog oca” Josipa, tako da Isus ne može biti potomak Davidov.

Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: “Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.”
Izaija 6:6-7
Zašto je bilo potrebno žrtvovati Isusa za oprost grijeha kada je ovako nešto bilo dovoljno? Zašto je bilo potrebno da jedan čovjek pati kada se oprost mogao dobiti na ovako lak način?
To pokazuje da Stari Zavjet ne vidi Isusa kao onoga čija krv sapire grijehe. Isus nam nije potreban za oprost grijeha. Isus, ili osobe koje su pisale Novi Zavjet, taj mutant-proizvod koji vjerovatno prvobitno nije niti zamišljen da bude u istoj knjizi sa Starim Zavjetom, vrijedno su radili i prozvali Isusa bogom kako bi čitava ideja kršćanstva imala donekle smisla. No, ima li?

"A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac.

Matej 24:36
Znači li to da Sin (Isus) nije bog? Nije u istom “rangu” kao i bog Otac...
Za ovo bi nam trebalo objašnjavati sveto trojstvo, ali o tome drugi put.
Zaključak je da je Isus samo proizvod svoga vremena, kao i Hitler. Isus je proizvod jedne potrebe, spleta okolnosti.