Smatram da smo obojica ateisti. Ja samo vjerujem u jednog boga manje nego ti. Kada shvatiš zašto odbacuješ ostale moguće bogove, shvatit ćeš zašto ja odbacujem tvojega.
| Slobodna volja = Grijeh |
 |
 |
 |
| Autor Gordon Freeman |
| Srijeda, 27 Svibanj 2009 09:13 |
 Bog nam je dao slobodnu volju kako bi smo mogli izabrati želimo li biti s bogom ili bez boga. Slobodnu volju da izaberemo želimo li voljeti boga ili ne, (jer nema ljubavi bez slobode i slobodne volje). To je odgovor na pitanje: 'Zašto bog nije stvorio ljude isključivo dobrima, odnosno bez mogućnosti da budu zli’. Teolozi nas uče da, kada čovjek ne bi mogao izabrati zlo, tada ne bi mogao voljeti boga, jer bi to tada bila slijepa ljubav, odnosno ljubav bez osjećaja, kao da vas voli robot, a to bog ne želi. (Robot ne može izabrati zlo jer je programiran da voli, a po teolozima to onda nije ljubav). Tvrdim da Adam i Eva nisu imali slobodnu volju jer nisu imali spoznaju o dobru i zlu, zato nisu ni mogli birati između dobra i zla. Zato smatram da nisu ni trebali biti kažnjeni za svoj grijeh jer nisu znali da je to loše. Teolozi se brane govoreći da bez obzira sto Eva i Adam nisu znali što je zlo kažnjeni su jer nisu poslušali boga. Ali i dalje se nameće pitanje čemu kazna ako nisu znali da je to loše? Kad ih je zmija iskušavala rekli su: 'bog nam je rekao da ne jedemo sa stabla jer ćemo umrijeti'. S obzirom da su bili prvi ljudi, nisu znali što je smrt i da je to loše, (smrt je posljedica grijeha). Nisu znali da je ne slušati boga loše jer nisu znali što zlo jeste. Kako su oni mogli izabrati zlo ako nisu znali što je zlo? Pitajte lava da li je zlo ubiti gazelu i pojesti je. Lav u tome ne vidi ništa loše, pa zar možemo onda optužiti lava za ubojstvo? Postoje slučajevi lavova ljudoždera. Dobro je postaviti pitanje zašto ljudi ubijaju takve lavove. Prvo treba reći da lav ne vidi razliku između ljudi i gazela, za lava smo svi mi potencijalna hrana. Ako smatramo da lav nije kriv ako ubije gazelu, onda bi smo isto trebali smatrati ako ubije i čovjeka. Ali, ipak mislimo drugačije. Zašto? Zato što se držimo ljudskog poimanja pravde. Također, kišno vrijeme smatramo lošim nevremenom (neke žene su spaljene u vrijeme inkvizicije jer su prizivale kišu), a znamo da je kiša dobra za rast biljaka. Velika većina ljudi radije voli sunčano vrijeme nego kišno, ali i to je samo ljudsko poimanje vremenskih prilika. Požar je loš... Barem što se ljudi tiče. Ali požar obnavlja šumu. Pjesnički rečeno, požar donosi novi život. Ali, požar je samo ljudsko poimanje lošeg. Prirodu smatramo surovom, ali priroda je jednostavno ravnodušna jer ne poznaje dobro i zlo. Ako se dogodi nekakvo dobro, to je u mnogo slučajeva za nekoga loše. Ako neka vrsta životinja izumre, to za prirodu nije ni dobro ni loše, to je jednostavno jedno izumiranje od mnogih. Za dinosaure je loše što su izumrli, ali za sisavce koji su došli poslije njih to je dobro. Da dinosauri nisu izumrli, vjerovatno ne bih postojao ja da ovo napišem niti vi da ovo pročitate. Priroda nije surova, ravnodušna je. U prirodi je zlo jednako što i dobro. Primjenimo ovu logiku na bibliju. Biblija nigdje ne spominje da su Adam i Eva znali da je zlo neposlušati boga. Teolozi kažu: “znali su, to im je bog rekao”, ali samo to. Tek kad su pojeli plod sa stabla spoznaje možemo pretpostaviti da su postali svjesni svoga grijeha. Zašto možemo pretpostaviti? Zato što nigdje ne čitamo da su se pokajali za svoj grijeh. Prebacivali su odgovornost sa sebe na drugog ali to i dalje ne znači da su to činili jer su postali svjesni grijeha. To može značiti i da su se samo bojali boga i njegove kazne. Ipak, pretpostavit ćemo da su spoznali grijeh jer biblija govori da su budući ljudi bili svjesni grijeha pa ćemo to pretpostaviti i za Adama i Evu. Ovdje se nameću dva pitanja: Je li grijeh to što su jeli sa drveta spoznaje, ili je grijeh što nisu poslušali boga? Gledajući s naše ljudske perspektive ne vidim zašto je grijeh (zlo) jesti sa stabla spoznaje. Nije zlo znati razlikovati dobro i zlo. To je čak i poželjno, jer znajući što je zlo, znat ćemo kako ga i izbjeći. Adam i Eva nisu znali što je zlo pa mogu pretpostaviti da su ga povremeno i činili jer nisu znali kako ga izbjeći. (Sada ne želim raspravljati kako nisu mogli činiti zlo jer zlo nije niti postojalo.) Adam i Eva su bili kao i priroda: ravnodušni, jer nisu znali niti što je dobro. Kada je zmija iskušavala Adama i Evu, njihov odgovor je bio: 'Bog nam je rekao da ćemo umrijeti ako jedemo sa stabla spoznaje.' zmija je odgovorila: 'Nećete umrijeti, postat ćete kao bog.' Nisu rekli: “Ne, ne smijemo jesti sa stabla spoznaje jer je to loše.” Što je još čudnije zmija je govorila istinu! Adam i Eva nisu donijeli smrt na zemlju jedući sa stabla spoznaje, koje se zove još i stablo zivota. Stablo života ne donosi smrt! Sagrješili su jer nisu poslušali boga. To nameće još pitanja ali nas također vraća na prethodnu tvrdnju da Adam i Eva nisu krivi jer nisu znali da je loše ne poslušati boga. Kao što ni lav ne zna da je loše pojesti čovjeka. Sljedeće pitanje koje se nameće jeste: Zašto bog nije želio da Adam i Eva jedu sa stabla spoznaje? Pri stvaranju bog je rekao: 'Hajde da napravimo čoveka na našu sliku', ali čini se da čovjek (Adam) nije bio kao bog: • Nije imao spoznaju o dobru i zlu: Postanak 3:22 • Zmija je rekla da će biti kao bogovi ako jedu sa stabla, što može značiti da Adam i Eva nisu bili kao bogovi: Postanak 3:22 • Ne možemo biti u potpunosti sigurni da su Adam i Eva imali vječni život (nakon što je Adam sagrješio bog je postavio anđela da čuva drvo života rekavši: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" Postanak 3:22 Razmišljajući o ovome možemo zaključiti što su (što bi) Adam i Eva dobili jedenjem sa stabla spoznaje, ali pošto biblija ništa ne govori o tome, možemo samo pretpostaviti je li tome zaista tako i bilo (treba razlučiti da grijeh i smrtnost nisu nastupili jer su jeli sa stabla nego jer nisu slušali boga. Da ih bog nije kaznio zbog neposluha možda bismo sada bili besmrtni. Pokazatelj da bog ne želi da budemo kao on, a što upućuje da je i s Adamom i Evom bilo isto tako, jeste kula Babela. Da bi spriječio stremljenje čovjeka ka njemu (njima) bog je pomješao jezike i time utemeljio lingvistiku kao znanstvenu disciplinu što je omogućilo zaposlenje nebrojenim ljudima. Jahve reče. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." Postanak 11:6-7 Nema niti jednog stvora koji je sličan bogu. Sotona koji je htio biti kao bog srušen je zajedno sa anđelima koji su mu se pridruzili. Za sotonu se kaže da se uzoholio. Zar je i on kažnjen zbog svoje slobodne volje? Slobodna volja nije sloboda ako ćete zbog vašeg izbora biti kažnjeni. Zamislite da idete na izbore na kojima imate deset stranaka, ali ako glasate za sve osim jedne ići ćete u zatvor. Biste li to nazvali slobodom izbora? Na kraju se nameće zaključak: • Bog nas nije stvorio na svoju sliku, nismo bili kao bog • nije nas stvorio sa slobodnom voljom: Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Efežanima 2:8-9 (Sve ovisi o bogu, a ne o nama. Bog odlučuje hoćemo li biti spašeni.) Ovo je priča razmotrena pod pretpostavkom da bog zaista postoji i da se sve to zaista tako i odigralo. No, ima nekoliko detalja na koje pisac priče Postanka nije obraćao pažnju pa bih to iznio s objektivnog stajališta... Kada je bog rekao Adamu da ne smije jesti sa stabla spoznaje, postojao je samo Adam: Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!" I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on." Postanak 2:15-18 Dalje nam pisac ne govori da je i Evi rečeno isto to, iako nam stih Postanka 3:2-3 kaže: Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: `Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!`" Naoko, ovdje nije ništa čudno. Vidimo da je Eva znala da ne smije jesti sa drveta spoznaje. Ali jeli zaista znala ili je samo pisac knjige Postanka to pretpostavio? Nigdje ne piše da joj je to itko rekao kao što je bog rekao Adamu. Pokušavam zamisliti što bi bilo kada u Novom Zavjetu ne bi pisalo da u jednom trenutku Nevjerni Toma nije vjerovao da je Isus uskrsnuo, ili kada bi bio izostavljen dio kada je Isus rekao Petru da će ga zatajiti... Zar bi se onda podrazumjevalo da je Isus rekao Petru da će ga zanijekati? Zar ne bi bilo zbunjujuće da čitamo da je Petar zatajio Isusa a da nismo pročitali da mu je Isus to navjestio? Zar ne bi bilo čudno a možda i presudno za kršćanstvo da čitamo da Nevjerni Toma nije vjerovao da je Isus uskrsnuo kada ne bi pisalo da je kasnije povjerovao jer je vidjeo Isusa? Da, bilo bi čudno. Malo je smiješno što tako malo vjernika ovu sitnicu sa Evom ne primjeti, ali niti me ne čudi s obzirom kako nam se biblijske priče propovjedaju... A i odrasli smo u patrijarhalnom društvu pa smo navikli da se žena u bibliji i religiji spominje samo kada treba leći s muškarcem i kada treba donijeti nasljednika. U tom stihu još čitamo da će Adam umrijeti “u onaj dan u koji s njega okusi...” Adam je poživio 930 godina. Malo objašnjenje: U opisu stvaranja za dan se koristi izraz yôm, što je izraz za dan od 24 sata, tako da nema razloga da se i u ovom slučaju koristi neki drugi izraz za dan. Žao mi je što ne razumijem hebrejski pa ne mogu čitati originalan izvor, ali volio bih znati zašto Adam nije umro onda kada je sagrješio (“u onaj dan”) nego je sveukupno poživio 930 godina. Drugi simpatičan detalj je šesti dan stvaranja. I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti. Postanak 1:26-31 ...muško i žensko stvori ih... Čudno je što tek u Postanku 2:22 čitamo da je bog stvorio ženu: Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Ovu ženu je bog nazvao Evom. No, tko je žena iz šestog dana stvaranja? Lilit(h)? Naime, o Lilit zaista malo toga znamo jer se ona u bibliji spominje jednom ili čak niti jednom, ovisno o prijevodu koji čitate. Tek je Izaija spominje: Ondje će se sretat divlje mačke s hijenama, jarci će dozivati jedan drugoga; ondje će se odmarati Lilit našav počivalište. Izaija 34:14 Da li je ona prva Adamova žena? Radi li se tu o Lilit ili je pisac Postanka zabunom mislio na Evu? Ovdje se može primjetiti još jedna zanimljivost. U šestom danu stvaranja kada je bog stvorio muško i žensko, rekao im je: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" Nigdje upozorenja o stablu spoznaje, o tom simbolu grijeha, tom najvažnijem drvetu u univerzumu... Istina, to drvo je zasađeno kasnije... Ili je priča retrospektivna... Ili... Ili je to samo biblija koja je inače protivrečna i zato se može tumačiti na stotinu načina ovisno o potrebi... --- Govore nam da biblija nudi odgovore na sva pitanja koja mogu mučiti čovjeka. Ja ipak mislim da (p)ostavlja mnoga pitanja bez odgovora. Odgovore nudi onima koji su, uz dužno poštovanje, lijeni razmišljati. Mnogi ljudi koji razmišljaju o (kršćanskom) bogu okreću se bibliji i traže potvrdu boga. To je kao da pitate lopova je li on ukrao Vaš televizor i zadovoljite se njegovim odgovorom “Ne!” Zar ćete vjerovati osobi koja je (pretpostavimo) nekoliko puta osuđivana, i koju ste vidjeli da krade Vaš televizor? Tako je i sa kršćanskim bogom. Zar ćemo vjerovati bibliji samo zato što u njoj piše da je riječ božja? |
| Ažurirano Utorak, 30 Lipanj 2009 06:30 |
Komentiraj
Postoji nekoliko grešaka u samom ovom tekstu, a postoje i razlike u tumačenju između rimokatoličke i pravoslavne teologije. Odgovore na pitanja koja ste postavili u samom takstu možete pronaći u pravoslavnom bogoslovlju koje ne govori o kazni Božijoj.
Velika greška koja je načinjena jeste da su drvo života i drvo poznanja dobra i zla jedno te isto drvo. To su dva potpuno različita drveta. To se sasvim jasno vidi u Post. 2,9: ''I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta, i drvo od znanja dobra i zla.'' (prevog Đ. Daničića na srpski jezik, mislim da u prevodu na hrvatski nema mnogo razlike).
Sasvim lepo ste na početku teksta objasnili hrišćansko shvatanje stvaranja slobodnog čoveka i dali tačno objašnjenje zašto je potrebna ta sloboda (ljubav bez slobode nije ljubav). E, tu sad dolazi razlika između pravoslavne i rimokatoličke teologije. Rimokatolička teologije sledujući sv. Avgustinu govori da je Bog stvorio ta dva drveta da bi iskušavao Adama i Evu, tj. da bi se uverio da li će ga oni poslušati ili ne. Kada su oni odlučili da ne poslušaju Boga, On ih kažnjava isterivanjem iz raja i oni postaju smrtni. Smrt je prema tome kazna Božija za prestup Njegove zapovesti. Međutim, pravoslavna teologija ističe slobodu izbora Adama i Eve i govori da su ta dva drveta stvorena da bi oni mogli da izraze svoju slobodu: ako jedu plod sa drveta života time govore Bogu da žele život koji im je namenio u raju, ali ako jedu plod sa drveta poznanja dobra i zla time biraju da se odvoje od Boga jer direktno krše Njegovu zapovest. Dakle, nije Bog kaznio Adama i Evu već im je samo dao ono što su izabrali: da odu od Njega. Smrt po učenju pravoslavne vere nije kazna Božija već samo posledica slobodnog izbora Adame i Eve. Naime, sve što je stvoreno i sve što ima svoj početak nužno ima i svoj kraj. Jedino ono što je bespočetno jeste i besmrtno, a to je samo Bog. Stoga sva ostala bića koja je Bog stvorio zavise od Njega, ne zato što On tako želi, već zato što je to osobina njihove stvorene prirode. Sv. Jovan Damaskin je govorio i da su anđeli besmrtni ne po svojoj prirodi već po blagodati, tj. žive dok su u zajednici sa onim koji je jedini besmrtan sam po sebi, a to je onaj koji je jedini večan i bespočetan, nestvoren, a to je Bog. Sva ostala bića je Bog stvorio i ona moraju biti u zajednici sa njim, ako žele da žive, ne zato što je Bog tako hteo, već samo zato što niko ne može da bude večan sam po sebi ako je jednom stvoren (sve što je stvoreno iz nebića, može i da se vrati u nebiće, ako se odvoji od izvora svog postojanja, a to je onaj koji ga je stvorio, Bog). To je jedini razlog iz kojeg Bog nije mogao da dozvoli sotoni da vlada svetom umesto Njega: sve bi prestalo da postoji istog trena kad bi se to desilo. Zato Adam i Eva umiru, nema veze sa kaznom, već sa njihovim izborom: smrt je posledica odvajanja od Boga kao izvora života. Po učenju nekih pravoslavnih svetih otaca Adam i Eva bi trebalo da jedu i plod sa drveta poznanja dobra i zla, ali ne odmah, već kasnije, kad uzrastu.
Sad dolazimo i do druge razlike u učenju rimokatoličke i pravoslavne teologije, a to je da rimokatolička teologija govori kako je svet stvoren savršen, da su Adam i Eva stvoreni savršeni i bezgrešni. Pravoslavna govori da su oni stvoreni kao deca u duhovnom smislu i da je tek trebalo da se usavrše i da postanu bezgrešni u zajednici sa Bogom. Oni su u samom početku izabrali pogrešan put, zloupotrebili su slobodu koju im je Bog dao i umesto da slobodno postanu savršeni i besmrtni, oni su izabrali da se odvoje od Boga i stoga su počeli da umiru. Stoga ste u pravu kad kažete da nije greh u jedenju ploda, već u neposlušanju. Greh Adame i Eve se sastoji u tome što su izabrali da slušaju zmiju, đavola, a ne Boga. Zmija im nije mogla dati savršenstvo i besmrtnost, a Bog jeste.
Adam i Eva nisu mogli znati šta je dobro a šta zlo, to je tačno, i baš zato se drvo i zove drvo poznanja dobra i zla, jer tek kada su okusili sa njega, učinili su prvo zlo i tada su shvatili šta je dobro, a šta zlo. Sveto pismo nam govori da su osetili stid od svoje golotinje, tako da ne moramo pretpostavljati da su postali svesni svog greha, jer je očigledno da su osetili grižu savesti. Tačno je da se nisu odmah pokajali, nego su krivicu prebacivali sa jednog na drugog. Postali su jednaki Bogu ne onako kako je trebalo, nisu se niti usavršili, niti postali besmrtni, već su i oni shvatili da se sloboda može i zloupotrebiti, da se ne mora činiti samo dobro, već i zlo, a Bog je otpočetka znao da je to moguće. Pošto se nisu pokajali, Bog im nije dao da priđu drvetu života i postanu besmrtni tako grešni i nesavršeni. Adam i Eva je trebalo da postanu jednaki Bogu ali tako što će biti u zajednici sa Njim i postepeno uzrastati i usavršavati se, a ne na način na koji ih je nagovorila zmija (isti slučaj je i sa Vavilonskom kulom, nije problem u dostizanju Boga, već u načinu na koji se to čini: bogopoštovanjem ili bogoborstvom). Zmija je lagala i izvrtala reči Božije. Bog je rekao: ''Slobodno jedite sa svakog drveta...'' a zmija pita: ''da li je tačno da ne smete jesti sa svakog drveta?'' Izgleda isto na prvi pogled ali ako pažljivo pogledamo, zmija je potpuno izvrnula reči Božije.
Citirali ste stihove poslanice Efescima sv. apostola Pavla. Ali sveti apostol Jakov u svojoj poslanici govori: ''No neko će reći: ti imaš vjeru, a ja imam dela. Pokaži mi veru tvoju bez djela tvojih, a ja ću tebi pokazati vjeru moju iz djela mojih.... Vjera bez djela je mrtva vjera..'' (Jakov 2,18 i dalje) Ako nas je Bog spasio svojom milošću zbog čega se ovde insistira na na našim delima? Odgovor je svakako u rečima koje pravoslavni sveti oci često ponavljaju: Bog bez nas ništa neće, mi bez Njega ništa ne možemo!
Nedoslednosti u Svetom Pismu ne postoje, postoji samo nepoznavanje, neznanje ili pogrešno tumačenje. Adam i Eva su stvoreni 6. dana, prvo Adam, a potom Eva. U 1. glavi postanja se govori o stvaranju sveta u šest dana i o stvaranju čoveka, muškog i ženskog (Adama i Eve, ne neke Lilit), a u 2. glavi se detaljnije objašnjava kako je to Bog stvorio čoveka tog 6. dana, Adama i Evu od njega, gde ih je nastanio, i tada se govori o drvetima u vrtu kojima se detaljnije objašnjava prva glava. Dakle nije u pitanju nedoslednost niti protivrečnost, već se prvo govori o stvaranju uopšte a posle se detaljnije opisuju neki detalji stvaranja koji su najvažniji.
Bog je Adamu dao zapovest da ne jede plod sa drveta poznanja jer je Adam bio odgovoran za ceo svet, on je bio gospodar sveta, a Eva njegov drug. Da je samo Eva pojela plod, a da Adam nije, samo bi Eva snosila posledice, ali pošto je i Adam to učinio ceo svet trpi posledice. Adam je gospodar i vladar sveta, Eva je njegov drug, saučestvuje u tome zajedno sa njim, zato i kaže zmiji da je NJIMA Bog rekao da ne jedu plod. Rekao je samo Adamu, ali Eva učestvuje u svemu zajedno sa njim. Nalazi se u slavi dok je u raju sa Adamom, ali trpi i poniženje zajedno sa Adamom kad on izlazi iz raja. Da je samo Adam pojeo plod, a Eva da nije opet bi zajedno izašli iz raja. Adam je odgovoran njemu je predata zapovest, ali Eva zna da će i ona trpeti sve posledice kao i Adam, zato i govori u množini zmiji.
Starozovatna reč jom ne znači smo dan od 24 sata već je to jako zanimljiva reč koja ima puno značenja. Osnovno značenje joj jeste dan od 24 sata ali isto tako može da znači i minut, mesec, godina, milenijum... Na drugom mestu u svetom pismu piše da je u Boga jedan dan kao hiljadu godina, a hiljadu godina kao jedan dan. Stoga su neki sveti oci tumačili da Adam nije doživeo hiljditu godinu, što je za Boga jedan dan, a drugi su tumačili da je Adam tada zaista umro u duhovnom smislu, jer je prestao da se usavršava, odvojio se od Boga, počeo ja da propada, stari i umire. Ovo drugo je mnogo zastupljenije tumačenje, jer Adam je zaista i umro tada za jedan način postojanja, iako nije umro u potpunosti, baš kao što i čovek kada umre, ne umire mu duša. Kažemo da je čovek umro iako mu je duša nastavila da postoji na neki način, baš kao što kažemo da je i Adam umro kad je okusio plod sa tod drveta, iako je nastavio da preživljava još 930 godina, ali taj život nije ni blizu onog koji je imao u raju, baš kao što ni život duše nakon smrti tela nije potpun dok se ne sjedini ponovo sa svojim telom prilikom sveopšteg vaskrsenja koje će uslediti po drugom dolasku Hristovom, koji nas je ponovo sjedinio sa Bogom. Hristos je učinio ono što je još Adam trebalo da učini u raju, a nije. Zato Hrista zovemo Novim Adamom.
Svi odgovori se zaista i nalaze u Svetom Pismu, samo treba znati čitati. Čovek ne treba da bude toliko gord i sujetan i da misli da može u potpunosti razumeti Boga i njegovu premudrost, a pogotovo ne može sebi da dopusti da zna nešto bolje ili više od Boga. Čovek može puno da nauči od Boga i da dobije od Njega ukoliko to želi, ali nikad ne može da postane bolji od Njega ni jednak sa Njim odbacujući ga. To su pokušali Adam i Eva, a u zaključku Vašeg teksta vidim isti poziv na bogobornost i savršenstvo bez Boga i mimo Njega. To nije moguće ne zbog toga što Bog to neće, već zato što mi to ne možemo.
U vašem komentaru se jasno vidi na koji način božja pravda djeluje (barem kada su žene u pitanju). Po modernoj teologiji bog je milosrdan ali i pravedan, no vi ste u svom komentaru napisali točno kako ta pravda izgleda u praksi. Eva je prognana iz raja zajedno s Adamom, iako ste se složili sa mnom da bog Evi nije rekao da ne smije jesti s drveta spoznaje. Odmah ste pretpostavili da je Adam dovoljno čvrst autoritet da govori u ime boga. Ipak, skrenuo bih fokus s tog detalja na nešto drugo što ste napisali, a to je da bi Eva bila prognana iz raja zajedno s Adamom čak i da nije jela plod sa stabla spoznaje, a da bi Adam ostao u raju da je samo Eva jela a da Adam nije. Ovo ste objasnili time da je Adam gospodar a Eva njegov drug (odnosno njegova družica). Ipak, pokušavam si ovo predstaviti ovako: u modernom zakonu, hoće li dijete odgovarati za ono što učini njegov otac, ili će otac odgovarati za ono što učini njegovo dijete? Vjerujem da bi se svi kršćani složili s vama da ljudske zakone ne možemo uspoređivati s božjima, ali ovime hoću reći da je upravo taj "božji" zakon suviše ljudski... Ili bolje rečeno, suviše muški. Znam da vi niti ne možete drugačije vjerovati jer takav je božji zakon. Ta vidimo da smo svi krivi jer je Adam sagriješio, vidjeli smo na primjeru Novog Zavjeta da je Isus kažnjen za ono što nije napravio. Razapet je za naše grijehe, a ne svoje... Na taj način se izvršava božja pravda. No, je li to zaista pravda?
Sada bih se osvrnuo na izraz jom, ili yom. Obojica smo u pravu kada kažemo da jom označava razdoblje od 12/24 sata, ili nedefinirano/neograničeno razdoblje. To znači da se izraz jom može interpretirati na nekoliko načina, iz tog razloga imamo one koji vjeruju da je bog stvorio zemlju za 6 dana, i imamo one koji vjeruju da je zemlja i sve na njoj nastalo kroz 6 eona/razdoblja. Obje ove tvrdnje su teološke, s razlikom da je druga tvrdnja, koju koriste kreacionisti i zagovornici Inteligentnog Dizajna, bliža znanstvenom gledištu. No, ja bih se i pored vašeg komentara držao prve interpretacije koja kaže da je jom Postanku razdoblje od 24 sata. Ponovo kažem, zaista mi je žao što ne poznajem hebrejski jezik da bih se sam mogao uvjeriti, ali po onome što sam istraživao, sve upućuje da je po bibliji Zemlja stvorena u šest dana. Većina izvora koje sam proučavao tvrdi da izraz jom sagledavamo u kontekstu. Što nam kontekst govori u knjizi Postanka? Govori da imamo jutro i veče, dan i noć:
Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.
Postanak 1:5
Ono što vama ide u prilog, jeste detalj da su sunce i mjesec stvoreni tek četvrtog dana, tako da dani mogu biti interpretirani drugačije. No, ja bih ovo prije okarakterizirao kao nesmotrenost pisca nego neko činjenično stanje. Razlog zašto ovo smatram greškom je taj što pisac biblije kaže da to svjetlo u stihu 1:5 zovemo dan a nedostatak tog svjetla zovemo noć, što apsolutno nije točno. Samo svjetlost kojem je izvor sunce zovemo dan, i samo nedostatak svjetla kojem je izvor sunce nazivamo noć. Svjetlost svijeće ne nazivamo dan, i nedostatak svjetla u mom zatvorenom ormaru ne nazivamo noć. No, možda se ovdje opet radi o lošem prijevodu, ali bog je to trebao imati na umu kada je pomiješao ljudima jezike. (Zanimljivo je kako se i ovdje radi o kazni čovjeka jer je stremio ka bogu, kao i u slučaju Eve i Adama).
Spominjali ste i kaznu božju. Rekli ste da smrt nije posljedica kazne, nego jednostavno odvojenosti od boga.
Iako se ne spominje da je čovjek kažnjen smrću, ipak možemo reći da su Eva i Adam kažnjeni zbog svog djela. Pročitajmo dio gdje im se bog obraća, Postanak 3:14-19
Ali ako se držimo vaše interpretacije, da smrt nije kazna. Je li to razlog zašto je bog postavio mač i kerubine da čuvaju drvo života? Zamislimo da su Eva i Adam uspjeli ubrati i jesti plodove s drveta života, znači li to da bi smo danas i bez prisustva boga mogli biti besmrtni? Znači li to da u stvari samo to drvo čini razliku između života i smrti, ili bi smo i pored konzumiranja ploda bili smrtni jer nismo s bogom?
Da se dotaknem savršenosti prvih ljudi i svijeta. Rekli ste kako su oni stvoreni nesavršeni i tek su trebali postati bezgrešni. Zanima me u tom slučaju, zašto na kraju svakog dana stvaranja stoji: "I vidje bog da je dobro." Kako je bog mogao reći da je nešto dobro a nije savršeno? Zašto bi bog uopće stvorio nešto nesavršeno? I zašto su uopće Eva i Adam kažnjeni za svoj grijeh ako su bili nesavršeni? (Vi uzmite u obzir da se ne radi o kazni nego o slobodnom izboru). Zar im bog nije mogao progledati kroz prste i uzeti u obzir da su još "djeca", nedorasli, te ublažiti kaznu? Možda je bogohulno čovječje zakone nazivati boljima od božjih, ali u čovječjem zakonu za propuste djeteta odgovara njegov roditelj (najčešće otac) upravo iz razloga što dijete nije u potpunosti svjesno što je dobro a što loše. Mnogo je primjera u bibliji gdje bi smo mogli reći da, uspoređujući s čovječjim zakonima, da su čovječji zakoni pravedniji i milosrdniji. Istina, i čovjek ima smrtnu kaznu, ali zanimljivo je kako se smrtna kazna najčešće provodi u zemljama s većinskim religioznim stanovništvom (primjer Amerike). Pravoslavna teologija bi trebala objasniti, s obzirom da grijeh ne interpretira kao kaznu, zašto bog Evu i Adama nije "izveo na pravi put", s obzirom da nisu u potpunosti mogli biti svjesni ozbiljnosti svog izbora?
Katolička i protestantska teologija kristalno jasno objašnjavaju odakle potječe smrt (čovjek je sagriješio, te je grijehom smrt ušla u cijeli svemir), time objašnjavaju smrt životinja kao posljedicu čovječjeg grijeha. Volio bih čuti pravoslavnu verziju uzroka smrti životinja. Umiru li životinje zbog udaljenosti od boga? U tom slučaju tražim objašnjenje zašto su životinje udaljene od boga. Ako je to zbog čovjekovog grijeha, onda bi to bio još jedan primjer savršene "božje" pravde. Možda su životinje bile smrtne i prije pada (što bi možda bilo pravoslavno objašnjenje), ali onda opet dolazimo do toga da savršeni bog nije stvorio savršeni svijet (pravoslavna teologija), što nas dovodi do pitanja: zašto bog nije stvorio savršeni svijet, a mogao je? Ne bih se složio s vama da su Eva i Adam učinili prvo zlo kada su okusili plod sa stabla spoznaje. Ako su bili nesavršeni, tada su sigurno činili loše stvari, jer zlo se može činiti i ako se nema svijest o zlu. Naprotiv, tada je zlo još teže izbjeći i lakše ga je činiti!
Vi se ne slažete sa mnom kada kažem da je biblija kontradiktorna i da često pobija samu sebe. Tvrdite da "Svi odgovori se zaista i nalaze u Svetom Pismu, samo treba znati čitati." Opet ovdje možemo krivnju prebaciti na boga jer je pomješao jezike, ali to bi ste vi ipak smatrali bogohulnim.Mnogo je mjesta u bibliji gdje se biblija suprotstavlja samoj sebi, ali ja ću istaći meni najzanimljivije.
U mnogim mjestima u bibliji čitamo kako bogu ništa nije nemoguće: Postanak 18:14, Job 42:1-2, Jeremija 32:17, itd. U Marku 6:5 i Mateju 13:58 čitamo kako Isus nije mogao učiniti čuda. Čudno za boga, mislio sam da je bogu sve moguće (Marko 10:27, Matej 19:26). Čudno je kako se bog nije mogao suprotstaviti običnim željeznim kolima, (Sucima 1:19).
Koliko god da su pravoslavna i katolička teologija drugačije, jedno im je zajedničko, a to je da obje (uz mnoštvo ostalih) omalovažavaju čovjeka i smatraju ga beznačajnim, i svako uzvisivanje čovjeka, odnosno i najmanje dostojanstvo čovjeka nazivaju grešnim i bogohulnim. Da nije bilo tako degradivne religije, do sada bi smo naseljavali druge planete.