Ova knjiga se najvećim djelom oslanja na religiju i statistiku. Mjesta na kojima ima dodirnih točaka su ona na kojima govori o svemiru i evoluciji. Takvih mjesta u knjizi nema mnogo, ali čak i tada pokušava osporiti znanstvene spoznaje, bilo pripisivanjem Stvaratelju (svemir), ili osporavanjem (evolucija). Osporavati znanstvena dostignuć i spoznaje je u redu dok se temelje na znanstvenim metodama. Ali autor pokušava opovrgnuti evoluciju isključivo matematičkom statistikom i umetanjem inteligentnog planiranja. Boga se čak nije ni pokušalo dokazati, jer pisac podrazumijeva da je bog prisutan, piše o njemu u tom kontekstu od samog početka knjige. Pisac Schroeder tako detaljno razmatra stihove Knjige Postanka i komentare iz Talmuda vezane za postanak, no nigdje se ne spominje grijeh i Isus. Ako je biblija znanstvena knjiga, onda bi i svi njeni dijelovi trebali imati taj znanstveni predznak. No o Isusu ni riječi. Ja sam pak siguran da bi pisac našao način da objasni znanstvenu stranu grijeha i kako se grijeh uklapa u znanost.


Pisac radi temeljnu grešku: tvrdi da je svemir nastao iz ničega. “Knjiga postanka 1:1 uči nas da je u početku, u trenutnom bljesku koji nam je poznat po nazivu Veliki prasak, bog iz apsolutno ničega stvorio sirovinu svemira. Današnja znanost ne podržava te tvrdnje, nego smatra da je materija, ili ono što joj je prethodilo bilo beskonačno sabijeno u jednoj točki. Osvrnimo se malo i na stih iz Postanka 1:1. U njemu se ne spominje prasak, nego samo kaže u početku stvori bog... Nigdje ni riječi o velikom prasku, a početak koji se spominje može se odnositi na bilo što. U ovom slučaju ga je pisac povezao s praskom, dok su ga vjerovatno u prošlosti povezivali s nekim drugim počecima... Zanimljivo je koliko netočnosti može sadržavati jedna rečenica, kao što je slučaj sa stihom 1:1 iz Postanka, u početku stvori bog zemlju... Ako je u početku bio Veliki prasak, kako to pisac naglašava, onda ne možemo govoriti o zemlji u početku jer je Zemlja nastala dugo nako Velikog praska. Na osnovu toga nije čudno da se drugi stih Postanka, koji kaže da je zemlja bila pusta i tamna može interpretirati kao istina, iako zemlja nije stvorena prije sunca (ne po bibliji) te ne može biti tamna, a tvrdnja da je zemlja bila pusta nije nikakva senzacija jer su i najraniji ljudi mogli pretpostaviti da nisu oduvijek na zemlji. No sve ove tvrdnje su smišljene kako bi se religija približila znanosti, te kako bi joj porastao kredibilitet. Veoma je bitno naglasiti razliku i razgraničiti religiju (kreacionozam) od znanosti.

“Znanost, međutim, ima ograničenja pa skeptici i to moraju shvatiti. Ona ne može govoriti o svrsi života, o 'zašto'. Kolege koji slijede Einsteina morali bi bibliji dati ono što joj pripada, a to je potraga za svrhom. “

Ovakva tvrdnja nije utemeljena. Zašto bi biblija bolje odgovorila na pitanje 'zašto' nego recimo psihologija? Zašto je svećenik kvalificiraniji od psihologa u razmatranjima pitanja o osjećajima, smislu, moralu, ljubavi itd.

“Svemir je ugođen za život od samog početka. Knjiga postanka slaže se s tim: kad se trećeg dana javlja život, riječ stvaranje uopće se ne spominje. Naprosto nam je rečeno kako je 'Zemlja iznjedrila' život. Zemlja je u sebi već imala svojstva potrebna za zivot.”

Ovo je baš znanstvena metoda, reći da je život nastao jer je sve bilo pripremljeno. To nam biblija tako detaljno, znanstveno zadovoljavajuće objašnjava. Takvo objašnjenje je dovoljno samo za svećenike i one koji ne žele uložiti trud u razmišljanje.

Pisac objasnjava knjigu Postanka 2:16-17

“I što čini Adam? Kao tipičan čovjek jede sa stabla. I potom živi još 930 godina (Postanak 5:5). Je li mi nešto promaklo? Mislio sam da će umrijeti onog dana kad pojede sa zabranjenog stabla. Je li autor, božanski ili neki drugi, zaboravio što je napisao nekoliko redaka prije? Uz doslovno čitanje druga rečenica biblije u suprotnosti je s prvom rečenicom. Bez obzira smatramo li bibliju direktnom božjom riječi ili je plodom ljudskih napora, njene nijanse tisućljećima su zadržale zanimanje zapada. Autor je bio vrlo pametan. Te suprotnosti nisu slučajne, a svakako nisu greške. To su svetionici koji nas pozivaju na traženje dubljeg značenja sadržanog u tekstu, baš kao što značenje tražimo i u profinjenostima prirode.”

Nigdje se ne objašnjava zašto je autor Postanka bio pametan, zašto ovi navodi u postanku nisu greška... To je iz razloga što se biblija uzima kao neupitni autoritet. Biblija se ne preispituje, u bibliju se ne sumnja. Čak i kada se radi o očiglednim suprotnostima i kontradiktornostima, nalazi se objašnjenje za to, odnosno, prihvaća se da za to ne moramo imati objašnjenje! Knjiga postanka u samo dva poglavlja objasnjava stvaranje svijeta. To je proces za koji znanost još nije napisala konačno poglavlje, ali teolozi nam govore da je tu biblija da nam kaže kako se sve odigralo. U prva dva poglavlja... Žalosno je što to kreacionisti nazivaju znanošću... Ja to radije nazivam skrnavljenjem znanosti.

Kada kreacionisti govore o Stvaranju svi se drže stvaranja unutar svoje religije, to su najčešće kršćani i muslimani. Ako ćemo vjerovati u nadnaravno stvaranje, zar ne bismo trebali u tom slučaju razmotriti sve one mitove stvaranja. Kada kažu Inteligentni Dizajn, misle na inteligenciju Jahve ili Alaha. Zašto su Olimpijski bogovi mrtvi? Tu je glavna i nespojiva razlika izmedju religije i znanosti. Biologija i evolucija su jednak za sve, fizika je jednaka za sve i svugdje, nuklearna znanost se svugdje izucava i primjenjuje na jednak način. Nema Japan svoju verziju matematike niti H2O u Australiji daje amonijak za razliku od Kine gdje daje sumpornu kiselinu. Ne, H2O svugdje daje vodu i kemija je svugdje ista. Tvorci Inteligentnog Stvoritelja ne pričaju o općenitom tvorcu, nego ga stavljaju u svoje margine i ograničavaju ga na svoju religiju. Zato religija nije znanost nego samo trzaj umirućeg boga. Iz ovoga bi se mogao izvuci pogrešan zaključak da u znanosti ne postoje sukobljena mišljenja. Da, postoje, ali ta različita mišljenja ne pokazuju da znanost pobija samu sebe, i da je kontradiktorna, kako je to slučaj u religiji. Ovo je veoma važno za shvatiti, jer znanost ne tvrdi za sebe da je potpuna istina niti ijedan znanstvenik tvrdi da je otkrio ultimativnu istinu. U znanosti se protivrječja ne pokušavaju drugačije interpretirati, nego se protivrječja pokušavaju dokazati ili osporiti. To je ono čega u religiji nema i to je razog zašto religiju nikada ne treba miješati sa znanošću niti smatrati da religija i znanost mogu ići zajedno.

Religija je kao i znanost doživjela prepravke i modifikacije. Donedavno je svijet stvoren u 6 dana a sada imamo teologe koji 6 dana stvaranja interpretiraju kao razdoblja. Zanimljivo. 6 dana stvaranja su bili dani sve dok se znanost nije ohrabrila i pokazala drugačije. Temelji religije su uzdrmani i da bi religija mogla opstati, potrebno ju je modificirati. Ali te modifikacije se ne čine razmatranjem i provođenjem eksperimenata nego pukom promjenom tumačenja. Kreacionisti su shvatili ako ne prilagode svoja religijska tumačenja izgubit će kredibilitet jer će ljudi shvatiti da svijet jednostavno ne može biti stvoren za 6 dana i da živi svijet nije stvoren. Obrazovanje je uznapredovalo, ljudi su sve pismeniji, svijest se širi, što znači da religija ne može opstati na čudima nego se mora prilagoditi. Ako se ne prilagodi religija će postati samo tradicija. Ako se prilagodi previše, izgubit će svoj smisao i prestat će biti religija. Što će se dogoditi teško je reći, jer kreacionisti aktivno rade na prilagođavanju pa će možda uspjeti približiti religiju i znanost. Zato je potrebno već sada reći NE! Neka religija bude ono što je bila i do sada - religija, placebo za mase.

“Nasuprot apstraktnim vjerskim konceptima, biblijska religija ima zapise koje se može provjeriti. Kao što je tako domišljato uobličio Paul Jones, biblija je najraniji prepoznatljivi izvor velikih pojmovnih otkrćca na kojima se temelji civilizacija, jednakost pred zakonom, svetost života, osobni dignitet, osobna i drustvena odgovornost, mir kao ideal, ljubav kao temelj pravde.”

Pretpostavljam da je pisac Schroeder pročitao Stari Zavjet, ali pitam se je li pažljivo pročitao tu kolekciju knjiga u kojoj je ubojstvo nešto najnormalnije a odnos prema ženama kao prema životinjama je prihvatljiv oblik ponašanja.

“Mirenje će biti potpuno kad prihvatimo potrebu za čitanjem i razumjevanjem biblije pod njenim uvjetima - da se radi o tekstu sa skrivenim značenjem koji traži tumačenje - i kad znanstvenici, koji su već shvatili da postoji granica znanja, priznaju da je znanost nemoćna u potvrđivanju ili odbacivanju svrhe zivota.”

Malo koji znanstvenik bi se složio da postoji granica znanja, postoji samo granica do koje smo uspjeli otkriti određene spoznaje. Kao što je i sam pisac naznačio: “S obzirom na činjenicu da ljudski mozak može pohraniti informacija koliko bi ih stalo u enciklopediju od pedeset milijuna svezaka...” Pretpostavljam stoga da se to ograničenje ne odnosi na ljudske sposobnosti, nego na nesto drugo (sto pisac nije striktno naglasio), ali napretkom obrazovanja te granice će se uvijek pomjerati tako da ne možemo govoriti o granici znanja. Još manje znanstvenika bi se složilo da do mirenja znanosti i religije može doći, ali mogu se složiti s piscem kada je rekao da će “mirenje biti potpuno kad prihvatimo potrebu za čitanjem i razumjevanjem biblije pod njenim uvjetima.” Zato i ne smijemo prihvatiti bibliju kao temelj znanstvenog proučavanja, niti kao temelj stila življenja. Tome nas uči i povjest: križarski ratovi, inkvizicija, genocidi prema drugim nekršćanskim narodima i onima koji su drugačiji 'od nas'.

"Biblijsko vrijeme prije Adama tako je jako sažeto da naprosto nema prilike za opisivanje procesa (ili slijede zbivanja, osim u najširim crtama) kojim je život od najjednostavnijih oblika napredovao prema složenim. Biblija želi što prije prijeći na priču o čovječanstvu. Od Adama nadalje biblijsko je vrijeme onakvo kakvo poznajemo, nije više sažeto. Ali od Adama do današnjih dana prošlo manje od šest tisuća godina, ni izbliza dovoljno za makroevoluciju, čak ni uz najekstremnija tumačenja isprekidane evolucije."

Zar je znanost tvrditi da je od Adama, koji je po mitologiji prvi čovjek na svijetu, prošlo tek 6000 godina? Uostalom, gdje je bog žurio? U bibliji je opisano mnogo beznačajnijih podataka, tako da bi opisivanje procesa koji su prethodili Adamu više značilo od opisivanja dimenzija Serafa na kovčegu Zavjeta ili razmaka između njih.

“Dajmo znanosti ono što joj pripada: iskušani način istraživanja svemira. Ali prepustimo bibliji potragu za svrhom i poezijom koja opisuje svrhu.”

Da, biblija se treba zadržati u domeni poezije i književnog izražavanja, ali samo u toj domeni.

“Pristup da su 'šest dana zapravo šest razdoblja' nema biblijsko uporište. Drevni komentari napisani tisućljećima prije otkrića paleontologije i kozmologije o svemiru starom milijarde godina izričito kažu da su šest dana Postanka imali po 24 sata, čije je ukupno trajanje bilo 'kao šest dana našeg tjedna.'”
Ali isti su komentatori nastavili opisivati tih 24-satnih dana kao da sadržavaju 'sve tajne i vremena svemira'. Sad to zvuči baš kao psalam 90:4 - Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerasnji dan kada mine..." Duboko u psalmu 90 krije se istina o fizičkoj stvarnosti: šest dana Postanka stvarno je trajalo milijarde godina iako su dani imali po 24 sata.

Da se ne bih zapetljao u objašnjavanje ovih “teza” napomenut ću da autor knjige ovo objašnjava općom teorijom relativnosti, brzinom svjetlosti i sličnim. Koga ovo zanima, neka detaljnije pročita u knjizi. Protiv ovoga u biti niti nema argumenta. Ovo je jednostavno interpretacija koja sadrži istinite elemente, i teoretski može biti istinita, ali to je isto kao da tvrdite da je prije velikog praska postojao Nevidljivi Ružičasti Jednorog koji je pri tome i žensko i koji je sazvao interplanetarnu konferenciju na kojoj su se okupili svi važni bogovi uključujući Jahve i leteće Špageti Čudovište kako bi razmotrili detalje oko stvaranja čovjeka: hoće li se stvaranje dogoditi u 24-satnim razdobljima ili milijardama godina. Vidite li vi apsurdnost u tome?

Ako je shvaćanje 24-satnog dana koje traje milijardama godina bilo lako, pokušajte shvatiti ovo:

“Svemir je u svim smjerovima ispunjen zračenjem koje, zapravo, predstavlja odjek Velikog praska. Ono tvori pozadinski 'šum' nepovezan s bilo kojim posebnim izvorom i jedino je zračenje s porjeklom iz vremena Velikog praska. Zovemo ga pozadinsko kozmičko zračenje, a prepoznajemo ga i po svojstvenoj temperaturi Koja odgovara onoj koju bi imalo tijelo koje zrači na isti način.”

To je kao da kažete: a prepoznajemo ga po boji koja odgovara onoj koju bi imalo tijelo koje je obojano na isti način. Tvrdeći to niste rekli ništa! Ova rečenica je veoma zabavna.

"U samo 31 stihu, odnosno sa samo nekoliko stotina riječi, biblija opisuje događaje koji premošćuju 16 milijardi godina. To su događaji za koje su znanstvenici utrošili doslovno milijune riječi. Cijeli se razvoj životinjskog svijeta sažima u osam biblijskih rečenica."
...
"Zapravo se suvremena znanost uskladila s biblijskim opisom naseg nastanka."

Ukoliko ovo zaslužuje objašnjenje, kreirajte raspravu na forumu...

“Najveća bitka znanosti i religije nastaje kad vjernik ustraje u tome da bog izravno upravlja prirodom, dok znanstvenik ustraje u tome da ona 'djeluje neovisno.”

Znanstvenik uopće ne pretpostavlja da bog 'djeluje'. Znanstvenik donosi zaključke na osnovu dokaza, a s obzirom da za boga nema dokaza, jako mali postotak znanstvenika vjeruje da bog djeluje.

Pisac nam nastavlja govoriti kako je biblija uzor (moji komentari u zagradi):

“Svijetu duboko uronjenom u barbarstvo žrtvovanja djece (jesam li to samo ja, ili ima još onih koji prepoznaju pokušaj žrtvovanja Izaka?) i s mnoštvom bogova (Elohim i 'trojstvo') potkupljivih i incestuoznih (da ne nabrajam, dovoljno je spomenuti Lota i njegove kćeri), knjiga Postanka otkrila je posve novi svjetonazor.”

Primjeri incesta u bibliji

Pisac veliki dio knjige govori o statistici i statističkoj nevjerovatnosti evolucije i mutacija. Ali pisac govori da se te mutacije događaju, iako po njegovom mišljenju ne dovoljno brzo. Ali ako se mutacije događaju, tada to dokazuje da se evolucija događa! Možda u tom slučaju statistika nije točna i dovoljno pouzdana. Pisac dalje komentira Dawkinsov model nasumičnog niza poznatijeg kao Weasel Program.

Analiziranje Dawkinsovog Weasel modela 28 slova koje je potom stavljao u nasumični niz (kao mutacije) nije postavljeno na dobrim temeljima. Pisac Schroeder čini se nije shvatio suštinu modela proglašavajući ga prevarom. Svoju tvrdnju temelji na pretpostavci da je Dawkins 'imao poznati cilj' (u ovom slučaju to je bio Shakespearov stih). To je kao kad bi evolucija znala svoj cilj (oko). Pisac želi reći da bi Dawkins dobio posve drugačiji rezultat kada ne bi znao konačan cilj (stih) kao što ni evolucija, po evolucionistima, ne zna za konačan cilj (oko). To tvrdi zato što je Dawkinsov model 'pamtio' slova koja su kombinacijom 'potrefila' pravo mjesto. Ali to je način na koji evolucija djeluje! Nije to božji plan, ili planiranje Inteligentnog tvorca. Kao što osoba rođena sa zdravim očima ima veće šanse za preživljavanjem od slijepe osobe, isto tako i pozitivna genska mutacija donosi veće šanse za preživljavanje jedinke koja nosi gen, te prenošenje tog gena na sljedeću generaciju (tako i Dawkinsov model 'pamti' pravo slovo na pravom mjestu i prenosi ga, odnosno uključuje ga u sljedeću kombinaciju). S obzirom da u virtualnoj stvarnosti evolucija ne djeluje po načelu kao u što djeluje u prirodi, mi moramo reći programu koja kombinacija je “dobitna”. Ne radi se tu o nikakvoj prevari. Naravno, ovo uveliko skraćuje broj kombinacija koje su potrebne 'majmunu da napiše knjizevno djelo' ili 'orkanu da sastavi Boeing'.

Kako bi smo lakše razumjeli na koji način se broj kombinacija rapidno smanjuje trebalo bi ukratko pojasniti po kojem modelu evolucija djeluje. Genska mutacija može biti pozitivna (mutacija koja 'poboljšava' određene sposobnosti jedinke i time joj daje veće šanse za preživljavanjem)i negativna mutacija (ona koja degenerira određene sposobnosti i time smanjuje mogućnosti jedinke za preživljavanjem). Time se negativna genska mutacija neće prenijeti na sljedeću generaciju jer jedinka neće preživjeti. Pozitivna genska mutacija će se prenijeti i bit će zapamćena u sljedećoj generaciji jer zbog pozitivne genske mutacije ima veće šanse za preživljavnjem od jedinke koja je imala negativnu ili nikakvu gensku mutaciju. Nameće se pitanje kako određene jedinke prežive prije nego što se pojave pozitivne mutacije. Na ovo pitanje nema jednostavnog odgovora, jer nedostaci određene vrste ne znače da će ta vrsta izumrijeti niti pozitivne promjene osiguravaju opstanak vrste. Dinosauri su svakako bile mašine za ubijanje, vrh hranidbenog lanca, ali su i pored toga izumrli, dok su meduze I pored svojih krhkih tijela opstale.
Ponekad genska mutacija ne znači poboljšanje ili pogoršanje, nego jednostavno promjenu, na koju se određena vrsta treba adaptirati (pretvarajući na taj način tu promjenu u prednost, kao što je razvoj oka kod nekih vrsta uzrokovao udruživanje vrsta radi opstanka).


Slušajući teologe i kreacioniste koji nam govore o postanku, životu i svemiru, čovjek zaista ostaje zbunjen. S jedne strane govore kako je svemir dizajniran za život: sklad sila koje djeluju u koje su djelovale u Velikom prasku, odnosi kemijskih elemenata... dok s druge strane vole tvrditi kako je Zemlja jedinstvena u svemiru, kako je na savršenom mjestu u odnosu na Sunce, kako je mala vjerovatnost da igdje u svemiru postoji planet sličan Zemlji.

Kreacionizam nikako ne može biti znanost jer se općenito oslanja na tvrdnji da je grijeh uzrok bolestima, a to je znanstveno nedokazivo i vjerovati to je jednostavno smiješno. Prvi problem je objasniti što je grijeh. Drugi problem je dokazati kako grijeh uzrokuje bolesti i smrt. Možda je to razlog zašto keacionisti nikako ne mogu prihvatiti znanstveno dokazanu starost Zemlje, nego su uporni u tvrdnji da je Zemlja stara 4000-6000 godina, jer jedino tako mogu prihvatiti tvrdnju biblije (crkve) da je grijeh uzrokovao čovjek i da je smrt posljedica grijeha. Oni kreacionisti koji donekle prihvaćaju evolutivne promjene i starost Zemlje imaju primarnu poteškoću objasniti kako je smrt postojala prije grijeha (koji je prema crkvi, ponavljam, uzrok smrti). Ako je tako, pitanje se prenosi na Isusa i potrebu, odnosno uzaludnosti njegove smrti. Jer ako covjek nije sagriješio i grijehom uzrokovao smrt, tada nije potreban otkupitelj koji će 'poništiti' grijeh i time otkloniti smrt.

Autor se puno oslanja na komentare biblije (Talmud, Maimonides koji komentira Talmud...) pomoću kojih nudi fantastična objašnjenja koja se inače ne nalaze u bibliji (npr. Adam je općio sa ženama koje nisu bile ljudske: “Drevni komentari govore kako su Adamu na raspolaganju bile druge družbenice, ali one nisu bile ljudi”. Dalje tvrdi da prvi crteži u spiljama ne potječu od ljudi jer im je nedostajala 'ljudska duhovnost' iako su po svemu drugom bili nalik ljudima.

“Znanost je potvrdila biblijski opis nastanka života odmah o hlađenju Zemlje te njegov razvoj od jednostavnih organizama do složenosti suvremene biosvere. Znanost je također potvrdila biblijsku tvrdnju o predadamskim stvorenjima s nama sličnim oblikom i umom ali slabijih duhovnih sposobnosti.”

Dok bi smo za prvi dio tvrdnje mogli, uz ogromnu količinu bujne mašte, zamisliti da biblija govori o evoluciji(?!) za drugi dio jednostavno nema razloga vjerovati i smatrati da biblija otvoreno spominje ljude prije Adama (o tome možemo u biblijskim spisima samo nagađati, ali nikako se ne može smatrati da je to činjenica koju bi znanost trebala potvrditi i koju potvrduje).

Autor govori i o slobodnoj volji oobjašnjavajući fizikalne i biološke dokaze za postojanje slobode, uprkos postojanju boga. Zatim kaže:

“Mogli bismo pomisliti da je svaka osoba u autobusu tamo po božjoj volji. Računalna snaga nekog superračunala dovoljna je za stvaranje preturbacija potrebnih da se životi izabranih osoba usmjere tako da se nađu na tom osuđenom autobusu. Posve je moguce da i svemoćni stvaratelj može učiniti isto. Takvo božansko planiranje nije isključeno."

Zaista je teško prihvatiti objašnjenje slobodne volje na ovakav način. Još jedno nedovoljno objašnjenje jeste ono da bog nije ograničen vremenom, prostorom i materijom pa njegovo poznavnje naše budućnosti nije prepreka slobodnoj volji (jer se van vremena sve događa istovremeno). To objašnjenje bih mogao prihvatiti za deističkog boga, koji nema utjecaja na stvoreni svijet, ali za boga koji aktivno sudjeluje u svojoj kreaciji i koji sluša naše molitve i odgovara na njih, što upućuje da se ne nalazi izvan te kreacije odnosno dimenzije vremena, prostora i materije, nego upravo suprotno, što dovodi u pitanje čitavu teološku postavku. Možda bi ovo teolozi mogli objasniti trojedinom osobnošću boga: jedan dio boga se nalazi van fizikalnog svemira, dok drugi dio djeluje unutar te kreacije. Zanimljivo je i kad nam kažu da bog zna prošlost, sadašnjost i budućnost samim tim jer se nalazi izvan vremena. Zanimljivo je iz razloga što teolozi taj 'nedostatak' vremena karakteriziraju 'svevremenošću', što je u krajnjem slučaju tema za diskusiju. Ja bih prije pretpostavio da nepostojanje vremena znači upravo to: nepostojanje vremena, a ne istovremeno postojanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ali ako je bog zaista izvan naše dimenzije, ili kako bi smo to već nazvali, što se dešava kada on zađe u našu dimenziju? Nije li on bio u našoj dimenziji kada je tražio Adama i Evu u Edenskom vrtu? Ili kada je upitao Kajina gdje je njegov brat Abel? Ili možda kada je rekao da ide dolje pogledati što se dešava u Sodomi i Gomori, Postanak 18:20.

“Biblijski Stvoritelj može stvoriti zvijezde bez smrtonosnog zračenja. Ali one ne bi bile prirodne. One bi bile vrhunski dokaz postojanja Stvaratelja.”

Zaista ovdje ne mogu dokučiti što je pisac htio reći. Da postoje zvijezde bez smrtonosnog zračenja, ili da preformuliram: da je bog pri stvaranju stvorio zvijezde koje ne zrače smrtonosne zrake, mi bi smo to smatrali prirodnim, jer bi to bilo nesto što je sastavni dio svemira, prirode i naših života. Ne vidim razloga zašto bi smo u tom slučaju i pomislili da bi na primjer one trebale zračiti smrtonosne zrake. Upravo to bi nam bilo neprirodno. Ako je pisac mislio da bi nam bilo neprirodno kada bi bog odjednom sada uklonio smrtonosna zračenja iz zvijezda, tada bih se mogao složiti s piscem da bi nam to bilo neprirodno, i ja bih prvi savjetovao bogu da to učini, jer, kao što je i pisac knjige rekao: One bi bile vrhunski dokaz postojanja Stvaratelja. Ali i dalje ne mogu dokučiti što je točno pisac htio reći tom konstrukcijom rečenica. To bih okarakterizirao kao nedorečeno jer se niti u nastavku ne daje objašnjenje.
Na kraju knjige autor pojašnjava gdje se u bibliji spominju ili nagovještavaju dinosauri. Tvrdnje temelji na izrazima nahaš što je izraz koji se koristi za zmiju, i tanin koji se koristi u sličnom značenju, ali je neki prevode i kao: kitovi, krokodili, morska čudovišta ili zmajevi.

Izlazak 4:3
Izlazak 7:15
Postanak 1:21 Izrazi taninim Gedolim (Gedolim znači velik)

Malo o naraštajima...

On se uvijek sjeća svojeg Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja.
Psalam 105:8

“Ali, primjećuje Talmud, samo je 26 naraštaja prošlo od Adama i primanja duše čovječanstva, nešame, do Mojsija koji na Sinaju prima Toru. Gdje je preostalih 974 naraštaja? Tih 974 naraštaja trajalo je ok 130.000 godina. Jesu li neandertalci i kromanjonci nedostajući naraštaji koji nikad nisu stvoreni?”

**Zar pisac Schroeder želi reći da je bog uspostavio savez sa kromanjoncima (koje, usput niti ne spominje u bibliji)? Sa bićima bez nešame (duše)? Zašto s njima ako ih pisac ne smatra ljudima (baš zbog toga što nisu imali dušu)? A ako zaista jeste s njima 'potpisao' savez, kako to da tako važan detalj nije naznačen u bibliji?

I na kraju potop...

Neću citirati autora nego ću nakratko iznijeti da se pretpostavlja da su osim Noe i njegove obitelji mogli i drugi ljudi preživjeti potop. Autor objašnjava da planina Ararat na koju se po nekim vjerovanjima nasukala lada, nije najviša pa se pretpostavlja da su osim Noe možda i neki drugi ljudi preživjeli potop (Nahmanides). Pogotovo što izrazi u Hebrejskom jeziku koji se koriste za zemlju (arec i adama) u bibliji koriste za lokalne prostore a ne za čitavu Zemlju kao planet, što upućuje da potop nije bio globalan nago lokalan.

Postanak 41:56 arec,

Postanak 47:13 arec,

Postanak 4:14 adama

Imajući to na umu, potop gubi smisao ako su neki ljudi izbjegli božjoj kazni: gradnja arke, potop, ukrcavanje životinja itd, božja kazna općenito...
Ali, ukoliko pobliže pročitate Odlomke Postanka koji govore o potopu, jasno ćete vidjeti da se u bibliji govori o općem potopu.

Ja ću samo navesti stih Postanka 8:21

...niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.

---

opisivanjem Postanka u bibliji kreacionisti pobjedonosno tvrde da je biblija od početka bila u pravu jer dokazuje da svemir ima početak. Ali kako bi Richard Dawkins rekao, imate dvije mogućnosti: svemir ili ima početak, ili je vječan. Ako ste upravu u vezi jedne od tih tvrdnji tada to nije nikakva senzacija. Da je kojim slučajem (možda i jeste) negdje u bibliji napisano da sve što ide gore, mora pasti dolje, teolozi bi nam napominjali da su stari Hebreji znali zakon gravitacije!

Mislim da teolozi imaju dužnost objasniti nam kako to da još nemamo dokaze o postojanju boga. Pitanje nije tako bezazleno kako se čini. Judaizam postoji oko 3500 godina, kršćanstvo 2000 godina, a o postojanju boga možemo samo nagađati, iznositi pretpostavke i vjerovanja. Znanost postoji otprilike 200-300 godina (naravno istraživanja su postojala i ranije, ali to većinom nije bilo organizirano kao znanost, a drevna znanstvena dostignuća su u velikoj njeri izgubljena i bila su nedostupna modernom dobu). Za to vrijeme koliko znanost postoji ljudski napredak se ubrzao i znanost je pobila ono što je crkva podučavala čitavo vrijeme postojanja, znanost je pokazala da se bog ne nalazi na nebu i da se Isus neće vratiti na oblaku. Znanost je u svojoj kratkoj povijesti otišla u svemir dok se crkva zadržala na Zemlji sa svojim metaforama.

Nakon svega ovoga moj jednostavni zaključak je da biblijska mudrost ne ide zajedno sa znanošću i da pomirdba nije moguća. U knjizi nema puno toga što bismo mogli nazvati znanošću. Puno statistike i statističkih predviđanja I opisivanja I pojašnjavanja biblijskih opisa.