|
Sam Harris, autor knjige "Kraj vjere: Religija, teror i budućnost razuma" i "Pisma kršćanskoj naciji".
24. Prosinac, 2006. godine
Prijevod: Gordon Freeman 2009. godine
www.car-je-gol.netau.net
Nekoliko anketa pokazuje da se za izraz "ateizam" vežu izuzetne stigme u SAD-u, da biti ateist je ogromna zapreka u političkoj karijeri (više nego što je biti crnac, musliman ili homoseksualac). Po nedavnoj anketi Newsweek-a, samo 37% amerikanaca bi glasovalo za predsjedničkog kandidata ateista.
Ateisti se često zamišljaju kao netolerantni, nemoralni, depresivni, neosjetljivi na prirodne ljepote i dogmatski zatvoreni prema dokazima nadnaravnog.
Čak je i John Locke, jedan od velikih patrijarha Prosvetiteljstva vjerovao da ateizam "ne bi trebalo nikako tolerirati" zato što, rekao je, "obećanja, ugovori i prisege, koje povezuju ljudska društva, ne mogu se temeljiti na ateizmu."
To je izrečeno prije više od 300 godina, ali čini se da se danas u SAD-u malo toga promjenilo. Zapanjujućih 87% stanovništva tvrdi da "nikada ne sumnja" u postojanje boga; manje od 10 % identificira sebe kao ateista - a njihov ugled čini se nezamjetnim.
Znajući da su ateisti često među najinteligentnijim i znanstveno obrazovanijim osobama u svakom društvu važno je objasniti mitove kako ne bi igrali važnu ulogu u našem govoru.
1. Ateisti vjeruju da život nema smisla.
Suprotno tome, religiozni ljudi često brinu da je život besmislen i zamišljaju da život može biti ispunjen obećanjem vječne sreće nakon smrti. Ateisti su u potpunosti sigurni da je život dragocjen. Život je ispunjem smislom time što se uistinu živi. Veze s osobama koje volimo su tada ispunjene smislom; ne trebaju trajati vječno da bi bile smislene. Ateisti strah od besmisla smatraju... besmislom.
2. Ateizam je odgovoran za najveće zločine u ljudskoj povjesti.
Religiozne osobe često tvrde da su zločini Hitlera, Staljina, Mao Tse Tunga i Pol Pota neminovno proizvodi ateizma. Problem fašizma i komunizma, međutim, nije u tome da su oni suviše kritički spram religije; problem je da su oni suviše slični religiji. Takvi režimi su u srži dogmatski i općenito uzvisuju kult ličnosti koji se ne razlikuju od kultova koji slave religijskog heroja. Auschwitz, gulag i polja za ubijanje nisu primjeri što se dogodi kada ljudska bića odbace religijske dogme; to su primjeri političkih, rasnih i nacionalističkih dogmi koje podivljaju. Ne postoji društvo u ljudskoj povjesti koje je ikada patilo jer su članovi tog društva postali suviše razumni.
3. Ateizam jer dogma.
Židovi, kršćani i muslimani tvrde da njihovi spisi toliko predviđaju ljudske potrebe da su jedino mogli biti napisani po uputama sveznajućeg božanstva. Ateist je jednostavno osoba koja je razmotrila ovu tvrdnju, pročitala knjige i zaključila da su takve tvrdnje besmislica. Osoba ne treba ništa uzimati vjerom, ili u drugu ruku biti dogmatik, da bi odbacila neopravdana religiozna vjerovanja. Kao što je povjesničar Stephen Henry Roberts (1901-71) rekao: "Smatram da smo oboje ateisti. Ja samo vjerujem u jednog boga manje nego ti. Kada shvatiš zašto odbacuješ sve ostale moguće bogove, shvatit ćeš zašto ja odbacujem tvojeg."
4. Ateisti vjeruju da je sve u svemiru nastalo slučajno.
Nitko ne zna zašto je svemir nastao. Točnije, nije u potpunosti jasno da možemo govoriti o "početku" ili "postanku" svemira općenito, jer se ta shvaćanja temelje na percepciji vremena, a ovdje govorimo o porijeklu samog prostor-vremena.
Mišljenje da ateisti vjeruju da je sve nastalo slučajno uobičajeno se koristi kao kritika Darwinovoj evoluciji. Kao što je Richard Dawkins objasnio u svojoj veličanstvenoj knjizi "Iluzija o bogu", ovo predstavlja krajnje nerazumijevanje teorije evolucije. Iako ne znamo točno kako je Zemljina kemija postala biologija, znamo da raznolikost i kompleksnost koju vidimo u živom svijetu nije proizvod same slučajnosti. Evolucija je kombinacija slučajnih mutacija i prirodne selekcije. Darwin je uveo izraz "prirodna selekcija" kao analogiju izrazu "umjetna selekcija" koju su izvodili uzgajivači stoke. U oba slučaja, selekcija djeluje ne-nasumično na razvoj bilo koje vrste.
5. Ateizam nema nikakve veze s znanosti.
Iako je moguće biti znanstvenik i vjerovati u boga - kao što je to slučaj kod nekih znanstvenika - neupitno je da znanstveno razmišljanje narušava, umjesto da podržava religijsku vjeru. Uzimajući Američku populaciju kao primjer, većina anketa pokazuje da oko 90% populacije vjeruje u osobnog boga; dok 93% članova Nacionalne akademije Znanosti ne vjeruje. Ovo sugerira da postoji nekoliko načina razmišljanja koji su manje nalik religijskoj vjeri nego što je to znanost.
6. Ateisti su arogantni.
Kada znanstvenici ne znaju nešto - kao što je, zašto je nastao svemir ili kako se prva samo-replicirajuća molekula formirala - oni to priznaju. Pretvarati se da znate nešto iako ne znate je duboka odgovornost u znanosti. Ipak, to je od životnog značaja u religiji utemeljenoj na vjeri. Jedna od suštinskih ironija religijske rasprave može se pronaći u učestalosti kojom vjernici slave sebe zbog svoje poniznosti, dok tvrde da posjeduju znanje o kosmologiji, kemiji i biologiji koje ne posjeduju znanstvenici. Kada razmatraju pitanja o prirodi svemira i našem mjestu u njemu, ateisti pokušavaju izvući zaključke iz znanosti. To nije arogancija; to je intelektualna iskrenost.
7. Ateisti su zatvoreni prema spiritualnim iskustvima.
Ne postoji ništa što sprečava ateista da iskusi ljubav, zanos, oduševljenje i strahopoštovanje; ateisti mogu vrednovati ta iskustva i redovito im težiti. Ono što ateisti ne namjeravaju činiti je iznositi neopravdane tvrdnje o prirodi stvarnosti na osnovu tih iskustava. Nema sumnje da su neki kršćani preokrenuli svoj život ka boljem čitajući bibliju i moleći se Isusu. Što to dokazuje? Pokazuje da određena pažnja i pravila ponašanja imaju značajan utjecaj na ljudski um. Pokazuju li pozitivna iskustva kršćanstva da je Isus jedini spasitelj čovječanstva? Niti približno - jer hindusi, budisti, muslimani, pa čak i ateisti imaju redovno slična iskustva. Ne postoji kršćanin na Zemlji koji može tvrditi sa sigurnošću da je Isus ikada imao bradu, kao što ne može biti siguran da je rođen od djevice ili da je ustao iz mrtvih. To jednostavno nisu iskustva koja mogu duhovno biti potkrijepljena.
8. Ateisti vjeruju da ne postoji ništa izvan ljudskog života i ljudskog razumijevanja.
Ateisti su slobodni tvrditi da postoje ograničenja ljudskog razumijevanjana način na koji vjernici nisu. Očigledno je da mi ne razumijemo svemir u potpunosti: ali još je očiglednije da biblija a ni kuran ne daju najbolje objašnjenje za to. Mi ne znamo postoji li razvijeni život negdje u svemiru, ali mogao bi postojati. Ako postoji, takva bića su mogla razviti razumijevanje za prirodu koja neizmjerno nadilaze naše. Ateisti slobodno mogu iznositi takve mogućnosti. Oni također slobodno mogu tvrditi da, ako izvanzemaljci postoje, da bi sadržaj biblije i kurana bio još manje dojmljiv nego ateistima ljudima. S ateističke točke gledišta, svjetske religije krajnje trivijaliziraju ljepotu i neizmjernost svemira. Nije potrebno prihvatiti bilo što u nedostatku dokaza da bi se došlo do takvog opažanja.
9. Ateisti ignoriraju činjenicu da su religije ogroman doprinos društvu.
Oni koji naglašavaju dobre strane religije čini se nikada ne shvaćaju da te strane neuspjevaju prikazati istinu religijske doktrine. To je razlog zašto imamo izraze poput "požudne misli" i "samozavaravanje". Postoji znatna razlika između utješne iluzije i istine.
U svakom slučaju, dobre strane religije mogu uistinu biti pobijene. U većini slučajeva, čini se da religija daje ljudima loše razloge za dobrim ponašanjem, kada su u biti dobri razlozi dostupni. Zapitajte se, što je moralnije, pomagati siromašnima zbog njihove patnje, ili pomagati im jer mislite da tvorac svemira želi da to činite, za što ćete biti nagrađeni, ili ćete biti kažnjeni ako to ne učinite?
10. Ateisti ne pružaju temelje moralnosti.
Ako osoba ne razumije da je surovost pogrešna, neće to otkriti čitajući bibliju ili kuran - jer su i te knjige prepune podržavanja surovosti, ljudske i božanske. Moral ne primamo od religije. Odlučujemo što je dobro u našim dobrim knjigama potčinjavajući se moralnim intuicijama (na određenoj razini) usađenim u nama koje su se razvijale tisućama godina razmišljanja o uzrocima ljudske sreće.
Izgradili smo značajan moralni napredak tokom godina, a to nismo učinili pažljivijim čitajnjem biblije ili kurana. Obje knjige opravdavaju ropstvo - dok svako civilizirano ljudsko biće prepoznaje ropstvo kao odvratnost. Štogod je dobro u (religioznim) spisima - poput zlatnog pravila - može se moralno vrednovati bez uvjerenja da nam je to dostavljeno od strane kreatora svemira.
Originalna verzija na engleskom jeziku: 10 myths about atheism. Disclaimer: Pri prijevodu je moglo doći do greške. Ukoliko primjetite evenutalne greške, molimo kontaktirajte me. Hvala.
|
Ne vjerujem u boga jer ne vjerujem u Majku Goose.
Komentiraj