Svaki pravi i dosljedan ateizam može se i zavši samo u jasnom nihilizmu i nigdje drugdje. Jer ateizam niječe svaku generalnu smislenost-teleološkost kosmosa pa tako i pojave čovjeka u tom kozmosu, čovjek sam je plod golog slučaja i time ne-smisla. Jer smisao je usmjeren od nečega ka nečemu.
Pa me sad zanima, zašto pravi i dosljedni ateisti ne naprave samoubojstvo i time prekinu tu spiralu ne-smisla, jer time što žive i deklariraju se kao ateisti, kažu nam, da kozmos nema nikakvog smisla i sve završava u jedno veliko ništa.
A time što i dalje žive, pokazuju, da život i postojanje za njih ipak ima nek smisao i neke ciljeve ali je absurdno imati i praviti neke parcialne in djelomične smisle i ciljeve unutar generalnog nesmisla.
Uvijek me je zanimalo zašto recimo pravi ateisti svoje roditelje ne bace u smeče posle smrti ili jih bace na neko hranilište vukova ili medvjeda, koji vole strvinu.Dakle zašto jih ne odvezu na strvinište, jer čovjek je za njih samo disponirana materija i ništa više.

Ovo je pitanje koje je uputio jedan forumaš, najvjerovatnije kršćanin. Ovdje bih odmah uputio protupitanje: Zašto se religiozne osobe ne ubiju? Njih čeka bolji život u raju, vječni, sretniji život s bogom. Ovaj zemaljski život je samo usputna stanica, što je sedamdesetak godina naspram vječnosti? Nisam našao mjesto u bibliji gdje bog izričito zabranjuje samoubojstvo. Dakle, zašto se ne ubiješ moj kršćanski prijatelju? Toliko toga lijepog te čeka, napusti ovaj život i uživaj s bogom u raju.

Ateist ne prihvaća ideju da je neko božanstvo čovjeku odredilo i isplaniralo život. Ne zato što mu se ne sviđa ideja da se netko petlja u njegov život, nego iz razloga što takvo nešto nije moguće. No, to nije razlog za samoubojstvo. To nije razlog za nepoštivanjem svojih roditelja, bacanjem njihovih leševa divljim zvijerima. To bi vjerovatnije bilo kompliciranije nego zakopavanje leša u zemlju, a u svakom slučaju, vjerujem da je pokopavanje leševa prvobitno imalo sasvim praktičnju namjenu: spriječavanje širenje zaraze i neugodnog mirisa. Ovaj sarkastični prikaz nije jedini razlog zašto ateisti pokapaju svoje roditelje. Vjerujem da mnoge “uzvišene” stvari imaju porijeklo u sirovom, životinjskom instinktu, kao što je briga o djeci, ljubav, moral, altruizam... Takva ponašanja su svojstvena i životinjama u manjoj ili većoj mjeri, kod bića koja nemaju svijest o smislu i vječnom životu, koja su za boga upravo ono kako je ovaj forumaš opisao ateiste. Pa ipak, životinje ne izvršavaju samoubojstva. Vjerujem da je to onaj iskonski poriv koji funkcionira i kod ljudi. Razlika je u tome što čovjek za razliku od životinje može željeti smrt.

Neki ljudi zaista izvrše samoubojstvo zato što ne vide smisao. Na stranicama suicid.info možete pročitati detaljnije o razlozima samoubojstava. U mnogim slučajevima razlog je depresija. Ateist nije depresivna osoba i nema razloga biti. Ateist je pronašao smisao u svom kratkom životu i to je dovoljno da svoj život živi u punini, bez anarhije i utaživanja sebičnih ciljeva, jer ateist može živjeti život za druge a ne mora raditi na svom spasenju. Može se u potpunosti predati služenju drugom čovjeku i u tome vidjeti smisao, ili se može okrenuti sebi. Život ateiste zaista završava u jedno veliko ništa kako je to ovaj forumaš rekao, ali ako je iza tog ateiste ostalo nekoliko sretnih ljudi čiji će životi biti ispunjeniji utjecajem ateiste tada je život preminulog ateiste itekako imao smisla. Ja živim s tom mišlju.

Skala bi mogla ići ovako:

Sretan ateist --> sretna obitelj --> sretno društvo --> napredak --> opstanak

Prirodni zakon uklanja fokus s jedinke na vrstu. Niti kod ljudi nije drugačije. Surovo zvuči, ali takva je istina. Pojedinac je nebitan, bitan je opstanak vrste. Ipak, čovjeka je njegova svijest odvela na jednu stepenicu više i on može svom postojanju dati ono što životinja ne može. Pradavni teolozi su to shvatili i uveli su pojam spasenja, osobnog spasenja. No ipak, možda bi smo pogrešili kada kažemo da je vjernik isključivo usmjeren na sebe. U ponekim iznimkama vjernik može sebe dati za druge, a to je ono što se na stranicama suicid.info nazivaju Altruističko samoubojstvo.

Altruistično samoubojstvo je vrlo dobro poznato među vjerskim, društvenim ili političkim skupinama. Povezano je s pojedincima koji odlučuju umrijeti kao žrtve za ostatak skupine ili za ciljeve određene grupe.

Dragi prijatelju s foruma, ponekad i vjernici izvršavaju samoubojstva i u tome vide savršeni smisao. Među vjernicima koji izvrše samoubojstvo su i oni koji nisu vidjeli smisao u spasenju. Spasenje su držali u ruci a ipak su izvršili samoubojstvo. To pokazuje da “spasenje” nije garancija sreće i da se i bez spasenja može bit sretan. Mnogi su vjernici potvrdili da bi izvršili samoubojstvo kada bi se pokazalo da bog ne postoji. Vjerovatno se mnogi tako čvrsto drže za tu slamku spasenja, i to je razlog zašto sebi postavljaju pitanja poput ovoga: "Zašto se ateisti ne ubiju?". Ateist se uzdigao iznad toga. U mogućnosti je vidjeti ljepotu svijeta i bez boga, nije ograničen na tako nešto kao što je bog. Ako nema boga, gdje smo, gdje je smisao, kamo idemo, zašto smo tu? To su pitanja na koja ateist nađe odgovor bez upotrebe pojma Bog. Vjernici (barem većina njih) nisu u mogućnosti gledati izvan svoga svijeta. Vjerujem također da niti mnogi ateisti to ne mogu, ali kada vjernik postavi pitanje "Zašto se ateisti ne ubiju?" pokazuje svoje siromaštvo, siromaštvo svog duha i besmisao. Ateist se uzdigao iznad toga.

Više o smislu na svrha i smisao.

Komentiraj

Ime *
e-mail *
URL
Code   
Car je Gol!
Molim postujte povjerenje koje je Vam je ukazano kao posjetitelju ove stranice i nemojte koristiti spamerske metode komentiranja. Potrudite se da Vasi komentari ili primjedbe budu primjereni temi razmatranja ili komentaru na koji odgovarate. Hvala.

Postavi Komentar