Određivanje 25. prosinca kao dana rođenja Sunca datira još iz pretpovijesti. Isus nije prvi koji je navodno rođen na taj dan, nego samo još jedan u nizu.

Krišna, jedan od likova na listi, rođen je 25. prosinca, od majke djevice imenom Maia (Devaki) kojoj su duhovi predskazali veličanstveno začeće. Njegov ujak, Kamsa, vladar koji je vladao u vrijeme kada je Krišna rođen namjeravao je ubiti Krišnu zbog proročanstva koje je predskazivalo da će ga Krišna zbaciti s vlasti. Krišna je izbjegao smrt tako što je pobjegao iz tog kraja, slično kao i priča s Isusom.

Mitra, lik koji dolaz iz Perzije, također je rođen 25. prosinca, a njegovom rođenju svjedočili su pastiri. Mitra je poput Isusa bio posrednik između boga i ljudi, pratila su ga dvanaestorica učenika, umro je, pokopan je u grobnicu i uskrsnuo je nakon tri dana.
Bio je poznat kao "Put", "Istina" "svijetlo" "Otkupitelj" "Sin božji" "Riječ" "dobri pastir" koji se prikazivao s janjetom na ramenima. Encyclopedia Encarta piše:
"Mitraizam ima mnogo poveznica s kršćanstvom, kao što su ideali poniznosti i bratske ljubavi, krštenje, pričest, korištenje svete vodice, slavljenje pastira pri rođenju Mitre, usvajanje nedjelje i 25. prosinca svetima, vjerovanje u besmrtnost duše, posljednji sud i uskrsnuće. "

Horus je također lik koji se najčešće povezuje s Isusom. On je navodno rođen 25. prosinca, od majke pod imenom Maya (Isis-Meri) koja je po nekima bila djevica. Najavio je da je spasitelj svijeta, a njegovo sveto rođenje je bilo najavljeno zvijezdom. Posjetili su ga mudraci koji su objavili da su vidjeli znak njegovog rođenja koje je značilo kraljevsko rođenje. Okupio je oko sebe 12 učenika što današnji apologeti negiraju tvrdeći kako su tih 12 učenika znakovi zodijaka, odnosno nebeski znakovi. U usporedbi s Isusom koji je imao 12 živih učenika, ljudi koji su živjeli i umrli. No, ovakvo objašnjenje bi donekle i imalo smisla ako bi smo bibliju prihvatili kao istinitu. No, ako je prihvatimo kao alegoriju, tada bi smo shvatili kako je moguće da su pisci evanđelja sliku o 12 učenika posudili iz drugih mitologija. Na ovaj zaključak navodi i činjenica da je i sama biblija prepuna nebeskih znakova, kao što je betlehemska zvijezda koja je najavila Isusovo rođenje, a između ostalog i Postanak 1:14, Postanak 37:9, Luka 21:25... Broj 12 se oduvijek smatrao potpunim brojem, kao što je zodijak, 12 plemena Izraela, 12 mjeseci u godini, 12 bogova na Olimpu... A sljedeća rečenica je toliko popularna na internetu da ćete dobiti veliki broj rezultata ukoliko je upišete u tražilicu:

"Također, prema vjerovanjima iz vremena starog Rima, vještice su se uvijek sastajale u skupinama od 12. Trinaesti sudionik okupljanja redovito je bio sam Vrag. I u Bibliji postoji referenca na nesretni broj 13: Juda, apostol koji je izdao Isusa, bio je trinaesti gost na Posljednjoj večeri."

Je li Isus slučajno izabrao 12 učenika, ili broj 12 ima dublje značenje koje su pisci biblije uz mnoge prije njih imali na umu?

Na zidovima hrama u Luksoru u Tebi, mogu se vidjeti prizori najave bezgrešnog začeća, samo začeće po duhu svetom, rođenje mesije kao i slavljenje mesije.

 

Prva scena na slici prikazuje boga Toth-a koji je u Novom Zavjetu anđeo Gabrijel kako pozdravlja kraljicu djevicu Mut-em-ua (Mariju u Novom Zavjetu) i najavljuje joj začeće sina Amenhotep-a III u liku Horusa, uzvišenog sina (Isusa). Izvorna priča govori o najavljivanju djevičanskog rođenja Horusa njegovoj majci Isis.
U sljedećoj sceni bog Kneph (egipatski Duh Sveti) i božica Hattor nadnaravno oplođuju majku Isis držeći Ank, egipatski krž i simbol života na njenim ustima i nosnicama. Ova priča, kao i mnoge druge paganske mitologije, nadograđivana je pa je majka Isis zamjenjena kraljicom Mut-em-ua, majkom Amenhotep-a III. Zanimljivo je kako  jeovaj prizor  sličan i stvaranju čovjeka u Postanku:
Jahve, Bog, napravi  čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
Postanak 2:7

Slično začeću novog života Ank-om, koji je u prizoru uklesanom u Zidove hrama u Luksoru, prinesen nosnicama.

Na slici dalje vidimo rođenje dječaka i njegovo slavljenje od strane bogova i ljudi. Među likovima na slici vidimo i tri maga ili astrologa. S desne strane, iza boga Knepha (Duha svetoga) vidimo tri figure koje predstavljaju tri kralja ili slično.

Attis je bio umron te je uskrsnuo, što se slavilo Festivalom Radosti koji se obilježavao u Rimu. On je rođen 25. prosinca od majke djevice, istovremeno je bio Otac i Sin, te je pogubljen i uskrsnuo, kao što je spomenuto, ovi događaji su se obilježavali Festivalom radosti. Apologeti često naglašavaju da se Restival Radosti održavao u 4. stoljeću nakon Nove Ere što pretpostavlja da je značenje uskrsnuća uzeto iz kršćanstva. Uz to, Attisovo uskrsnuće ne vežu za Kristovo jer, kako kažu Attisovo uskrsnuće oživljava prirodu a neotklanja grijehe svijeta.  S obzirom da postoji nekoliko verzija priče o životu i smrti Attis-a, što dovodi do različitih interpretacija, teško je zaključiti koja interpretacija je najtočnija.
Attis-ova smrt i uskrsnuće ima nekoliko verzija od kojih jedna kaže da se Attis, prelijepi pastir, sin Cibele (Nane) zaljubio u nimfu i tako uzrokovcao ljubomoru svoje majke, koja je čarolijom zaludila sina. U ludilu Attis se kastrirao pod drvetom jele. Njegova životvorna krv koja je kapala na zemlju od koje su procvjetale ljubičice. Tako su smrt i tuga došle u svijet. Cibele, nakon što je vidjela što je učinila, obuzeta tugom odnijela je tijelo u špilju i tugovala je. Nakon pokopa, iskoristila je svoje moći da ga povrati čime su se sjedinili i vratili život u prirodu i nadu u spasenje. Osnovala je kult u kojem je Attis bio svećenik a drvo jele je postalo sveto.
U nekim verzijama Attis-a je ubio divlji vepar, ali u biti cijela priča se svodi na to da se Cibele povezuje s Jahvom, čiji gnjev pada na ljudski rod koji se može iskupiti samo smrću Sina. Cibelina ljubomorna srdžba može biti ugašena samo smrću njenog Sina. Vrhunac rituala je bilo žrtvovanje bika (kao što je i Mithra ubio bika) i kupanje u njegovoj krvi, čime grješnici postaju "nanovo rođeni". Oni koji nisu mogli priuštiti bika, činili su to s ovcama tako da su bivali "oprani krvlju janjeta".

Kako sam rekao, Attis je bio pastir, te je često nazivan "dobrim pastirom". Apologeti značaj ovoga žele umanjiti time što je Attis zaista bio pastir, "po profesiji", a ne, kao Isus, duhovni pastir. Apologetima je ovo dovoljan razlog da odbace Attis-a kao dobrog pastira. Ipak, previše je poveznica koje bi smo mogli tako lako odbaciti.  Slavljenje uskrsnuća u ožujku, besgrešno začeće, otkupljenje krvlju... A da ne napominjem da je Majka Cibele često prikazivana na isti način kao i djevica Marija. Zanimljivo je i to što se Attisovo svetište nalazilo na istom mjestu gdje se sada nalazi Crkva Svetog Patra!

U odbranu kršćanstva, apologeti često citiraju izvorne spise u kojima ne piše je li određeni bog rođen određenog datuma, je li uskrsnuo, ne piše je li rođen od djevice (kao bog Attis, koji je rođen od majke koja bi mogla biti djevica ali se to nigdje ne navodi), ali problem je u tome što su određeni paganski običaji "evoluirali" odnosno  prilagođeni su od strane raznih naroda koji su dodavali i oduzimali običaje. Možda kod Attisa ne možemo čitati da je uskrsnuo, ali njegovo uskrsnuće se slavilo. Bog Attis je savršen primjer za to. Attisova majka Nana začela je tako što je na svoja prsa stavila zreli badem ili nar. Ovdje se ne spominje izričito da je Nana bila djevica, no možda je ovakav način začeća smatran djevičanskim. Nama koji ne znamo mnogo o paganstvu ovo možda nema nekakvo značenje, ali onima koji su prakticirali paganstvo neki rituali nisu morali biti zapisani jer su znali što znače, ili su jednostavno prakticirali običaje iako im nisu znali porijeklo. Primjer Isusovog djevičanskog začeća, s druge strane detaljnije je objašnjen u Novom Zavjetu, ali pogledajmo stih koji kršćani smatraju najavom tog začeća. Kako sam već pisao u razmatranju "Isus božji sin",  Izaija u svom stihu7:14 najavljuje Isusovo djevičansko rođenje:

Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!

U ovom stihu se ne spominje djevica nego se radi o pogrešnom prijevodu. Riječ ha-almah koja je prevedena ne znači djevica nego mlada djevojka koja može, ali ne mora biti djevica. Ali to nije smetalo buduće pisce evanđelja da iskonstruiraju svoju verziju priče. Isto kao što su i budući pagani interpretirali stavljanje badema ili nara na prsa djevičanstvom. Kada kritički sagledamo stih Izaije vidimo da nema velike razlike između Attisovog rođenja i Izaijinog proročanstva.

Ista stvar je s raspećem. U predgovoru knjige "Aryan Sun Myths" stoji:

Stoljećima nakon vremena koje se smatra Isusovim rođenjem, on nije predstavljen kao čovjek na križu. Najraniji prikaz je bio Isus sa janjetom (History of our Lord in Art. Vol. I) Ovo se nastavilo do pontifikata Agatona (608. godine) tokom vladavine Constanina Pogonatusa. Tokom šeste Sinode Constantinople (Canon 82), zapovjeđeno je da se umjesto antičkog simbola janjeta, počne koristiti figura čovjeka razapetog za križ. Ovo je potvrđeno papom Adrianom I. (Dupuis, Origin of Religious Belief, str. 252; također i Higins - Anacalypsis Vol. II, str. 3).

Buđenje prirode u proljeće, a pogotovo vegetacije, stari narodi su interpretirali kao rođenje ili uskrsnuće, s obzirom da u zimu svo bilje umire. Tako su godišnji ciklus uzimali kao umiranje i rođenje boga kojeg su slavili. Ovdje možemo primjetiti sličnosti između Adonisa, Attisa i Mithre. Kada je Attis uskrsnuo, život se vratio u prirodu, kada se Adonis (Tammuz) vratio iz podzemnog svijeta, također se život vratio u prirodu, isto kao i kada je Mithra prolio krv bika koja je pokrenula buđenje biljaka i sveg života (ovdje je kao i kod Attisa, krv dala bilju život, a u konačnici i Isusova krv daje život i pere grijehe).

Isusa možda ne možemo sa sigurnošću povezati s određenim likom iz mitologija koje su prethodile kršćanstvu, ali mnogi od njih su imali svojstva koja su pripisana Isusu. Ideja uskrsnuća nije nova, rođenje od majke djevice također kao i patnja za ljudski rod i otkupljenje, žrtva, liscjeljivanje bolesnih itd. Prije nego što je Rimska crkva izabrala 25. prosinac za Isusov rođendan, njegovo rođenje se slavilo 6. siječnja, 21. travnja i 1. svibnja. Tek je u 4. stoljeću crkva izabrala paganski običaj slavljenja rođenja sunca. ¹

 

Ovo preuzimanje običaja iz drugih religija, ili stapanje religija vidljivo je i u bibliji. Tamuz, Babilonski bog i jedan od mjeseci u Babilonskom kalendaru postao je mesec u Hebrejskom kalendaru. Tamuz dalje vuče porijeklo od Dumuzida, Sumeranskog božanstva i "istinskog sina". ^{2, 3}

 

25. prosinac kao rođenje boga sunca, kako neki izvori navode, ustalilo se od Babilonskog vladara Nimroda koji je rođen na taj dan i koji je prvi tvrdio da je bog. ⁴ Logično pitanje koje se nameće je: "Kako objasniti da su mnoge mesije i bogovi rođeni na taj dan, ili se njihovo rođenje pripisivalo tom danu?". Jedno od objašnjenja jeste to da su mnogi od bogova jedan te isti bog, samo pod drugim imenom. Nimrod, bog sunce, poznat je i kao Baal. Tamuz, kako sam već spomenuo vuče porijeklo od Dumuzida, Baal je poznat i kao Belzebul. Mnogi narodi su imenovali ista božanstva različitim imenima s obzirom da su govorili različitim jezicima. Ono što začuđuje jesu upravo imena bogova. Ime Adonai, u Starom Zavjetu to je ime Jahve, no ime Adonai je modifikacija imena Adon, koje je ime za Gospoda, ili Adannu ili adn, koje znači "moćan." Primjetite kako je ime Adon slično imenu Adonis (Tammuz), a ključni izvor svih ovih imena je Aton koje predstavlja Sunce ili sunčev disk. Aton, bog Sunce, rođen 25. prosinca. Slično je i sa imenom Nana, majka djevica koja je rodila Attis-a. Ona je bila Sumeranska božica Inanna, Kananitska božica Mari-anna, Anna Perennea kod Sabinjana, a u Sjevernoj Evropi bila je Nanna, majka umirućeg Baldera.

 

Teško je pronaći povjesne izvore koji potvrđuju da su neka od ovih božanstava zaista rođeni 25. prosinca, ali nije niti Isus rođen tog datuma, pa ipak slavimo taj datum kao datum njegovog rođenja. To nam govori da, iako druga božanstva nisu možda rođena tog datuma, slavili su se kao da jesu, isto kao i Isus. 25.prosinca se ne slavi rođendan određenog božanstva, nego se slavi rođenje Sunca. U pitanju je samo kako će to rođenje sunca određena kultura interpretirati: Isus, Mitra, Horus, Tammuz... Preuzimanje izvornog običaja i asimilacija u moderno shvaćanje nije ništa novo. Rimski bogovi, kao i Slavenski, Teutonski i Keltski postajali su određene figure kršćanstva: demoni, anđeli i sveci.⁵  Neki apologeti ne spominjanje 25. prosinca u bibliji opet interpretiraju kao nesumnjiv dokaz da Isus nema nikakve veze s ostalim bogovima koji su rođeni na taj dan. Ovime se opet vrtimo u krug: 25. prosinac nekada jeste argument apologetima, nekada nije... Dajte se odlučite...

Neki apologeti su vidjeli neraskidivu povezanost između Isusa i ostalih bogova te su u odbranu kršćanstva tvrdili da su religije drugih bogova djelo Sotone. Među onima koji su to tvrdili jeste i Tertulian. Oni su shvaćali da je Isus došao nakon bogova poput Attisa i Mithre, te je učenje o Isusu bilo pod uticajem paganskih religija i običaja, tako da, htjeli današnji apologeti to priznati ili ne, činjenice i povjest govore u prilog tome da su mnogi kršćanski običaji kopirani iz drugih religija. Jedan od razloga je "bezbolna" asimilacija pagana u kršćanstvo. Nekada je ova asimilacija bila jednostavno prirodan i nenamjeran proces i posljedica mješanja naroda, trgovine i seoba. Očiti primjer je božićno drvce. Ima li jelka ikakve veze sa Isusom? Nema, ali ima sa Attisom u čiji hram u Rimu svake godine 22. ožujka se donosi ukrašeno cvijećem i drvorezima. Ovaj običaj je najvjerovatnije došao iz Keltskih i Germanskih paganskih običaja. Druidi u Britaniji, na primjer, koristili su crnogorično drveće u ritualima tokom zimskog solsticija.
Unošenje jela u domove počelo je u 16. stoljeću. I dok je početkom 20. stoljeća samo jedna od pet obitelji u americi prakticirala ovaj običaj, sada je ovo širom rasprostranjen običaj. Drvo Hrasta se koristilo u druidskim ritualima tokom zimskog solsticija. ⁶ Darovi Svetog Nikole, kao i priča o Djed Mrazu (Santa Claus potječe od Sint Niklaas) nastali su tako da je Sveti Nikola, biskup u Myrni  u 4. stoljeću bacao novčiće niz dimnjak osiromašenog plemića koji su upali u čarape koje su se sušile nad kaminom.
Shvaćajući da je datum koji je određen kao Isusovo rođenje biblijski neutemeljen, Puritanci su 1650-tih godina zabranili obilježavanje božića donoseći zakon po kojem su crkve morale biti zatvorene a trgovine otvorene na taj dan. U Plymouth-u, u Massachusetts-u zakon iz 1659. godine glasio je: "Za koga god se utvrdi da obilježava božić ili slično, bilo uskraćivanjem rada, postom ili na bilo koji način, svaka osoba koja to čini bit će kažnjena plaćanjem 5 šilinga kazne državi."

Zaključak:
Božić je biblijski neutemeljen, Isus nije rođen 25. prosinca nego tokom toplih mjeseci.
Rođenje svih bogova Sunca obilježavao se 25. prosinca. Iako to možda nije zapisano u legendama o tim bogovima, ali iz Isusovog primjera vidimo da je to tako iako niti kod njega nije zapisan datum rođenja.
Previše je sličnosti između Isusa i drugih bogova: najava svetog začeća, djevičansko rođenje, nebeska obilježja, uskrsnuće i slično.

Tako danas, kada budete zahvaljivali, zahvaljujte ovim riječima:
Bože Sunca, hvala ti na darovima koje si nam dao, sretan rođendan tebi, o Mitra, Attisu, Adonisu, Horusu...

... i doći će (on) iz Levanta noseći blagoslove Tri Kralja. Rodit će se dahom Jahve i Marduka, a s njim će također doći dvanaest znakova svoda.
Kitab Shams al-Ma'ari

Reference:

² http://en.wikipedia.org/wiki/Tammuz_(Hebrew_month)

³ http://en.wikipedia.org/wiki/Tammuz_(deity)

⁴ http://christmasxmas.xanga.com/633488954/item/

⁵ Encyclopedia Britanica: http://www.britannica.com/EBchecked/topic/24463/angel/33969/Belief-in-demons-as-common-to-all-religious-or-mythological-views-about-the-cosmos

⁶ http://sh.wikipedia.org/wiki/Badnjak_(drvo) 

 

http://www.scribd.com/doc/11597013/Morris-Aryan-Sun-Myths-1889-Complete
Youtube video