Šesti dan, stvori bog čovjeka. Sedmi dan, čovjek je uzvratio uslugu.
| Biblijske bajke i mitovi |
 |
 |
 |
| Autor Gordon Freeman |
| Nedjelja, 31 Siječanj 2010 22:11 |
|
Job 41:19-21 Ovako Job opisuje Levijatana, mitsko biće iz biblije. Ipak, teolozi, a pogotovo kreacionisti se ne bi složili s tvrdnjim da je Levijatan mitsko biće. Za teologe i vjernike ono je stvarno! Prva slika koja vam se javi kada čitate stihove jeste slika zmaja koji bljuje vatru. Možete li zamisliti Shreka koji spašava princezu sa svojim prijateljem magarcem? Kreacionisti se ne bi složili s vama. Štoviše, oni su uvjereni da je levijatan jedna vrsta dinosaura koja je živjela prije nekoliko tisuća godina. Čak s velikom sigurnošću tvrde da znaju o kojoj vrsti dinosaura se radi. Po nekima se radi o kronosauru1, morskom biću. Koji su argumenti kreacionista za postojanje Levijatana? Uvelikoj mjeri to je biće koje nema nikakve veze sa dinosaurima, zmajevima, Shrekom, a pogotovo ne s morem. To je Buba Bombarder. Ona je insekt koji zapanjuje znanstvenike svojom sposobnošću da izbacuje otrovnu, eksplozivnu kemikaliju kada je ugrožena. Ova je buba kreacionistima zanimljiva i iz razloga što je ona argument za inteligentni dizajn, jer nije nikako mogla nastati “slučajno” evolucijom, nego ju je mogao kreirati samo “inteligentni” tvorac. Ovo samo govori koliko je kreacionizam ili inteligentni dizajn na klimavim nogama.2
Uspoređivanje Leviatana sa bubom bombarder po sistemu 'ako ta buba može, onda može i Leviatan!' je krajnje ponižavajuce. To je kao da kažete 'ako komarac može letjeti onda to sigurno može i mamut'. Naime, buba bombarder izbacuje kemijsku supstancu koja proizvodi visoku temperaturu. U knjizi Joba Leviatan je opisan kao biće kojem iz usta izlazi dim i u čijim se ustima nalazi vatra. Job 41:19-21 Iako kemikalija koju buba bombarder izbacuje izaziva opekline, ta supstanca nije vatra! Ta supstanca ne proizvodi dim nego isparenja u čemu je ipak izvjesna razlika. Uostalom, samo u bajkama i mitovima biće iz morskih dubina može imati koristi od sposobnosti da bljuje vatru. Slično biblijsko mitsko biće koje prati slična priča je Behemot. Uporište za ovakve tvrdnje kreacionista je biblija koja sadrži mnoštvo poznatih i nepoznatih priča i mitova. Temelj za vjerovanje u Levijatana je čvrst koliko i temelj za vjerovanje u zmiju koja govori. Koliko je (ne)vjerovatno da je ljudsko biće preživjelo u utrobi ribe ili kita 3 dana? Koliko je (ne)vjerovatno da ljudi vjeruju u tu priču? Ipak, mnogi vjeruju da se to zaista tako zbilo, a na stranici http://blog.childrensministryfreestuff.org/2010/01/14/lets-not-turn-the-bible-into-a-fairy-tale/ čitajte kako objasniti djetetu da je biblija istinita riječ božja a ne bajka. Dovoljno je reći da na stranici http://www.jesus-is-lord.com/jonah.htm zaglavlje počinje rječima: Jonah and the WhaleA true story found in the Holy Bible book of Jonah Jona i kit, istinita priča iz svete biblije, knjiga proroka Jone. Što je još zanimljivije, citira se autorizirana verzija King James 1611. godine. Onima koji površno poznaju bibliju, i pogotovo oni koji ne govore engleski jezik ova sitnica ne znači mnogo, no, verzija King James na 6 mjesta u bibliji spominje jednoroga (unicorn) i to: Brojevi 23:22 Brojevi 24:8 Job 39:9 Job 39:10 Psalam 29:6 Psalam 92:10 Po nekima, Izaija 34:7 govori o jednorozima3, kao i Ponovljeni zakoni 33:17 Ukoliko ovo iznesete kao argument na našim prostorima, dobit ćete odgovor da se radi o bivolima a ne o jednorozima. I zaista, naši prijevodi biblije govore o bivolima, ali mnogi brane tvrdnju da se u ovim stihovima radi zaista o jednorozima. Za to donekle imaju osnove, jer u povjesti je zaista postojalo biće s jednim rogom, kao što i danas postoji: nosorog. Unicorn znači jedan rog, jednorog. Kršćani su ovu temu uzeli ozbiljno pa imamo razna objašnjenja poput: Unicorn je nosorog, bik ili bivol s jednim odsječenim rogom, Elasmoterij4... Riječ re'em koja se prevodi kao jednorog u starim spisima je često sinonim za snagu,5 no najčešće je prikazivan kao bik ili bivol (baš kao što se često prevodi u bibliji). Iako je Elasmoterij kao i nosorog snažan, nije niti sličan biku ili bivolu, a još manje današnjem poimanju jednoroga. Ne bih se kladio da su biblijski pisci mislili na Elasmoterija kada su opisivali jednoroga. Ne bih rekao ni da su mislili na nosoroga, ali ako pogledamo na jednoroga kao mitsko biće dobivamo jasniju sliku što jednorog jeste.
Jednorozi su bili dio kineske mitologije tisućama godina. Pojavljuju se u različitim oblicima ali najčešće je to životinja koja ima tijelo jelena, rep bivola, kopita konja i jedan rog koji raste iz sredine čela.(6) Zanimljiviji je opis jednoroga koji se pojavljuje u Arabiji pod nazivom Karkadann. Na osnovu opisa drevnih tekstova, znanstvenici vjeruju da je Karkadann zapravo Oriks, velika antilopa koja izgleda kao da posjeduje jedan rog kada se gleda sa strane.6 I u drugim kulturama jendorog izgleda slično, iako se mogu pronaći znatne razlike kao u kineskoj mitologiji gdje jednorog može izgledati kao zmaj, ili u Indiji gdje može izgledati poput nosoroga, ali u velikoj mjeri jednorog posjeduje elemente nekoliko različitih životinja. Tako i jednorog kojeg opisuju grčki povjesničari koji jednoroga opisuju kao divlji magarac iz Indije”. Neki vjeruju da su neki elementi jednoroga uzeti od Narvala, morske životinje koja ima spiralni rog. Neki pak vjeruju da jednorozi pripadaju nekoj drugoj dimenziji i da samo rijetki mogu komunicirati s njima. Srednjovjekovni prikaz jednoroga, u vrijeme iz kojeg potječe verzija King James jednorog se prikazivao kao životinja koju može uhvatiti i pripitomiti jedino djevica. Često su jednoroga povezivali sa Kristom. Je li to jednorog na kojeg su mislili prevoditelji verzije biblije King James? Jesu li prevoditelji također imali srednjovjekovnu sliku kada su riječ sa’ir prevodili kao satir? Satir se pojavljuje u dva biblijska stiha: Izaija 13:21 i Izaija 34:14 u kojem se spominje i Lilit. Neki prevoditelji tu riječ prevode kao jarac, no jesu li srednjovjekovni prevoditelji vidjeli kozolikog čovjeka ili čovjekolikog jarca?
Teolozi ovo objašnjavaju ovako: Daleko od toga da se radi o mitološkim satirima, kako kritičari napominju, riječ sirim se, čini se, jednostavno odnosi na idola jarca koji se povezuje sa zlatnim teletom.”7 Po apologetima to je demon u obliku jarca. (u stihovima Levitski Zakonik 17:7 i 2 Kronike 11:15) Koliko nisko to može biti? Nije li to mitološko biće? Po apologetima nije, štoviše, smatraju da se u ostalim stihovima radi o jarcima a ne o demonima satirima. Hajdemo zamisliti da to zaista jeste tako, no ako pogledamo ostale biblijske priče, nemamo razloga vjerovati apologetima. Osvrnimo se na trenutak na stih Brojevi 21:8-9 i Jahve reče Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda."
 Cockatrice
Pogled na mjedenu zmiju liječi od smrtonosnog otrova. Možda bi smo više vjerovali ovom stihu da je bog rekao Mojsiju da napravi čarobni napitak koji bi liječio ujed zmije, baš kao što i mi sada koristimo serume, no ovdje je bog smislio još lakši način izlječenja: dovoljno je samo uputiti pogled. Te otrovnice ili ljutice koje su ujedale izraelce, u engleskom prijevodu su poznatije kao cockatrice. I dok mi zamišljamo zmije otrovnice dok čitamo ove biblijske stihove, drugi zamišljaju biće koje ima glavu i tijelo pijetla, krila zmaja i rep guštera.8 Ovo biće pogledom ili dahom skamenjuje ljude. U našem prijevodu, u stihu Izaija 14:29 možete pored ovog čudovišta čitati i o zmaju krilatom koji se izlegao od jaja cockatrice. Da li se tu radi o Levijatanu ili je to sam cockatrice, teško je reći, ali kakva bi to bajka bila kada ne bi uključivala veličanstvena bića poput zmajeva? Tako Otkrovenje detaljno opisuje zmaja:
I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete. Otkrovenje 12:3-4
Drugo biće iz Otkrovenja je još strašnije, njegovo ime je Abadon ili Apolion:
Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi, kose kao u žena, a zubi kao u lavova. Imahu oklope kao od željeza, a šum krila njihovih kao štropot bojnih kola s mnogo konja što u boj jure. Repovi im kao u štipavaca, sa žalcima, a u repovima im moć da ude ljudima pet mjeseci. Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grčki Apolion – Upropastitelj. Otkrovenje 9:7:11
Abadon Od ovako životpisnog opisa zastaje dah, ali ako vam je u biblijske zmajeve teško povjerovati, pokušajte s nečim lakšim, kao s gavranima koji hrane svetog Iliju na potoku Keritu. 1 Kraljevima 17:4-6 Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane."
Ako ste vjernik pretpostavljam da vam nije problem vjerovati u ovu priču. Ta bogu ništa nije nemoguće, tako mu nije nemoguće zapovjediti gavranima da opskrbe hranom Iliju. Štoviše, nakon gavranova Jahve je zapovjedio jednoj udovici da ga hrani. Svemoguć bog, zaista, ali, zašto je udovica morala preuzeti obavezu hranjenja od gavranova? Nisam siguran zapitaju li se vjernici ono što se ja zapitam kada pročitam sedmi stih koji kaže: Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. 1 Kraljeva 17:7
Zar Jahve koji zapovjeda gavranima i ljudima nije mogao učiniti da potok ne presuši? To je čini se pitanje na koje nema odgovora, ali vjernicima nije niti bitno, oni se to niti ne pitaju. Oni jednostavno vjeruju u boga koji ima moć zapovjedati životinjama da vode brigu o ljudima. Ljepše je vjerovati da je ovaj svijet stvoren zbog ljudi i da je tu bog da preuzme sve naše brige i odgovornosti.
“Dokaz” da bogu nije ništa nemoguće jesu stihovi iz Knjige Izlaska 7:9 i 7:20 u kojima bog pretvara štapove u zmije i rijeku u krv od koje ribe crkavaju i krv bijaše po svoj zemlji egipatskoj. Krv koja bijaše po svoj zemlji egipatskoj nije nigdje u povjesti zabilježena osim što se u egipatskom spisu Ipuwer Papyrus spominje “rijeka je krv”, ali nigdje se ne nagovještava da je za to zaslužan Mojsije, Aron ili izraelski bog Jahve. Događaj koji se spominje na papirusu smešta se u drugi vremenski period nego što su događaji opisani u bibliji za koje ne postoje dokazi da su se odigrali.9 Još jedan događaj,koji je opisan u Matejevom poglavlju 27 nije opisan nigdje drugdje osim u bibliji (Kuran nisam provjeravao). U Matejevom poglavlju 27 možemo čitati o Isusovoj agoniji na križu. U stihu 52 čitamo kako su se grobovi otvorili i mnogi sveti su uskrsnuli i hodali gradom nakon Isusovog uskrsnuća (što implicira da su tri dana bili “živi”). Prethodni stih kaže kako se zemlja protresla i pećine se raspukle. Ne spominje se nigdje tama koja je trajala tri sata a koja nasta po svoj zemlji. Veliki događaji koji su opisani zabilježeni su samo u ovom poglavlju, i nije ih opisao niti jedan drugi apostol a kamoli neki povjesničar ili vojni zapisničar u nekom vojnom izvještaju koji bi podnijeli stražari koji su čuvali Isusa. Zanimljivo je što se detalj s octom spominje u sva četiri “izvještaja” o raspeću. Ne želim polemizirati koliko je važan detalj taj što su umočili spužvu u ocat i pružili Isusu na križu da pije, ili što su se stražari kockali za njegovu odjeću (zašto bi to stražari uopće i činili?!? Radi proročanstva?). Možda to jeste važno, ali niti jedan izvještaj osim Matejevog ne govori o mrtvacima koji hodaju gradom. Koliko bi stanovnici bili zgroženi hordom zombija koji hodaju gradom, pretpostavljam da bi se obratili vlastima, vojsci, vjerskim ocima ili slično, no ništa od toga se nije dogodilo. Možemo li vjerovati da se to dogodilo? Ako takav nesvakidašnji događaj nije zabilježen u povjesti imamo li razloga vjerovati? Također, uskrsnuće Lazarovo. To bi bio sjajna prilika da nam Lazar objasni kako je to kada se umre. Isus je povremeno govorio o tome što nas čeka nakon smrti (uskrsnuće, božji sud, božji tron...), ali uskrsnuće Lazarovo da detaljnije saznamo što nas čeka s one strane smrti. No, ništa od toga. Imamo samo priču o Lazaru siromahu koji je za života kupio mrvice s bogataševog stola a nakon smrti je otišao u raj. (Luka 16:19-31) Kako nam biblija pokazuje bilo je prilike da u nekoliko navrata iz prve ruke saznamo kako izgleda umrijeti, ali za to ćemo morati čekati svoj smrtni čas. Gledajući s teološke strane, za ovo nije bilo razloga, ali s ateističke strane mogu slobodno reći da biblija niti ne može dati odgovor na to niti na mnoga druga pitanja. Dok je Isus činio svoja čuda, u mnogo slučajeva mnoštvo je bilo prisutno, kao pri stvaranju hrane od sedam kruhova i nešto malo ribe. Biblija kaže da se tada nasitilo četiri tisuće muškaraca, ne računajući žene i djecu. Eksponencijalno širenje vijesti bi u vrlo kratkom roku uzrokovalo da čitavi gradovi budu upoznati s čudima koje je Isus činio. No, i ovdje smo ostali uskraćeni za bilo kakav povjesni dokaz ili makar naznaku da su se ova čuda i događaji zaista zbili. Zar bi smo onda imali razloga vjerovati u drahmu koju je Petar našao u ribi: Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: "Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?" "Plaća", odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: "Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?" Kad on odgovori: "Od tuđih!", reče mu Isus: "Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se." Matej 17:24-27 Ovdje ne možemo računati na eksponencijalno širenje vijesti, ali svakako možemo računati da će biti ljudi koji će u ovu priču bezuvjetno vjerovati! Kršćani će naći naći da vjeruju da je bog stavio novčić ribi u usta, ili je riba koju privlače sjajni objekti, uzela novčić u usta (nije ga progutala) a tada ju je bog iskoristio da je Petar ulovi. Bilo kako bilo, u ovu priču, kao i priču o izlječenju slijepaca (Matej 20:34) mnoštvo bezuvjetno vjeruje. Ateisti se često susreću s pitanjem: Što je loše u tome što vjernici vjeruju u biblijske priče? Ovo pitanje postavljaju oni koji ne znaju koliko je djece umrlo jer su njihovi roditelji vjerovali u magično izlječenje putem molitve. Dvogodišnja Carie Sealy, koja je umrla od pneumonije, Warren Reed, koji je umro od pneumonije i meningitisa, Warren Trevette, dvogodišnji Robyn Twitchell koji je umro od peritinitisa... To su samo neki...10
Ovo se dogodilo jer su njihovi roditelji vjerovali, slijepo vjerovali da će se nebeski otac pobrinuti za sve potrebe (Matej 6:26-34), uzdali su se da će nebeski otac ispuniti obećanje:
...popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." Marko 16:18 Neki roditelji su potvrdili da bi učinili jednako kada bi se našli u istoj situaciji. Zapitajte se još jednom, čini li vjerovanje u bajke ikakvu štetu ikome? Bespotrebno je raspravljati jesu li ovo iznimke. Bespotrebno je raspravljati jesu li neke kršćanske denominacije postale sekte. Bespotrebno je reći da se ovo u katoličkoj denominaciji ne bi dogodilo, ili u pravoslavnoj. Jedna denominacija u svojoj osnovi nije bolja od druge. Za ovo je kriva vjera u kršćanskog boga, a ovo je samo jedan primjer kako vjera uništava. U Africi iz praznovjerja koje je u velikoj mjeri uzrokovano religijom albino osobe nisu sigurne, obeščašćenje obitelji se u islamu kažnjava smrću, a “idoli” drugih religija nisu podobni niti u jednoj religiji, zato nemamo više veličanstvene kipove Bude u Afganistanu11,12, iz tog razloga je uništavana kultura američkih starosjedilaca a stanovništvo je prisilno pokrštavano, a za to sve su kršćani imali uporište u Starom Zavjetu. Pouzdati se u Isusa i vjerovati u biblijsko spasenje isto je što i vjerovati u placebo. Niti jedno iskustvo vezano za Isusa ne nalazi potvrdu u svakodnevnom životu (iznimka su vjernici i njihovo “svjedočanstvo). S druge strane, vjerovanje da će nas medicina izliječiti ima dokaze u praktičnoj primjeni povjesti. Svakodnevno medicina, za razliku od vjere dokazuje da se možemo pouzdati u nju. Ovime ne želim reći da je medicina svemoguća, ali u medicini znamo koji lijek pomaže uvijek protiv određene bolesti, kirurg zna koji zahvat treba izvršiti na srcu da bi srce normalno funkcioniralo, Što nam nudi vjerovanje u Isusa? Ništa od toga. Biblija govori o spasenju, ali govori li nam svakodnevno iskustvo da je spasenje stvarno? Govore li nam čudesna izlječenja da je to nesumnjivo božje djelo? Biblija nam spominje najmanje dva uznesenja na nebo, što ne uključuje razdoblje kada je bog hodio medu ljudima. Zanimljivo je kako se niti jedno uznesenje nije dogodilo otkad su se ljudi opismenili i kada su mnogi mogli zapisati ono što su doživjeli i vidjeli, što bi bog definitivno mogao iskoristiti. Ako nam se bog ne može ili ne želi objaviti pred kamerama onda bi barem mogao demonstrirati jedno od čuda koja se spominju u bibliji: oživljavanje mrtvih i njihovo ustajanje iz grobova, može nam demonstrirati jednostavnija čuda kao što su pretvaranje vode u vino ili krv, pretvaranje štapa u zmiju, hodanje po vodi, razdvajanje crvenog ili nekog drugog mora (ako je more prevelik zalogaj može barem pripomoći kod poplave ili tsunamija, što bi spasioci veoma cijenili) a gorenje bez sagorjevanja bi spasilo mnoštvo drveća što bi nesumnjivo pomoglo u očuvanju planeta a istovremeno bi spasilo mnoštvo siromašnih koji inače umiru svake zime od hladnoće. Ipak ni jedno od ovih čuda ne nalazimo izvan biblije (osim slučajnosti koje kršćani nazivaju božjim čudima). Sada ne nalazimo ni jedno biće iz biblije poput Nefila, satira, ili zmajeva iz otkrovenja, a ni za Bigfoota kao ni za Nessie nemamo dokaze, štovise, u slučaju Nessie nesumnjivo se radi o prevari. I dalje se niste uvjerili da kršćani vjeruju u svaku riječ biblije? U uvodu svoje knjige The bible is no fairy tale13 John Hellen piše:
Kršćanin sam i bez imalo sumnje vjerujem da je svaka riječ u bibliji istinita.
To je knjiga koja je dostupna svima koji je traže na internetu i može se naći na servisu Google books i koja će “pomoći” mnogima da bez imalo sumnje povjeruju u svaku riječ koja se nalazi u bibliji.
Ovdje nisam uvrstio priču o potopu niti priču o postanku svijeta.
Reference:
|
| Ažurirano Nedjelja, 31 Siječanj 2010 22:49 |
Komentiraj